POSTALA SAM PARANOIČNA

Draga redakcijo, pišem vam prvi put jer stvarno ne znam šta bih napravila.Odlična sam učenica imam sve petice od vrha do dna i idem na razne dodatne aktivnosti samo zato da si ispunim vrijeme. Ali u zadnje vrijeme sam primjetila da nemam tako puno prijatelja kao prije. Postala sam šutljiva i jednostavno mi buka i galama u razredu idu na živce. Ali sve to ne bi bio problem da donedavno nisam bila glasna, onako glasnogovornik u razredu.Uvijek me svi pitaju za savjete i moje se mišljenje najglasnije čuje. Ali u zadnje vrijeme ne želim se družiti s prijateljima, kad me pozovu ja odbijem pa me dođu pitati je li sve u redu sa mnom. Sve je počelo prije nekoliko mjeseci, jednostavno ih više ne doživljavam. Ne doživljavam te mladenačke spike, kad počne galama i zafrkancija u razredu mene zaboli glava. Umjesto da pjevam s njima i pravim nered, ja pokrijem uši samo da otupim i da ne čujem. Kažu mi da sam se promijenila, da sam čudna, da se ponašam malo i bezobrazno jer ne želim provoditi vrijeme s njima. Malo pomalo počeli su manje obraćati pažnju na mene. Ja ne znam kako da im kažem da me ne zanimaju neke stvari koje oni rade, da mi ih je naporno slušati kada pričaju cure recimo o šminki ili komadima, a da ih ne povrijedim, jer ne želim izgubiti prijatelje. A u posljednje vrijeme sam primjetila i da mi fali energije, ne da mi se učiti. Domaću zadaću uopće ne pišem. Ali nitko oko mene to ne primjećuje jer imam dobro pamćenje pa gotovo sve naučim na satu. Prije sam se bavila sportom, ali sam morala prekinuti zbog astme koja mi je sada gotovo prošla, samo u ekstremnim situacijama počnem hvatati zrak. Ostajem svaki dan do četiri u školi, jer znam da će mi doma biti dosadno. Kad mi je dosadno onda jedem sve pred sobom. Prije mi se nikad nije ništa nakupljalo kilaže jer sam se bavila sportom, ali sad sam dobila dvije-tri kile viška, jednostavno ne znam kako da prestanem jesti. Ne znam s kime bih razgovarala, postala sam paranoična, na svaki šum okrećem glavu, kad sam sama doma sve živo pozaključam i držim nož ispod jastuka dok spavam, mislim da će mi netko ući u sobu. Televizija mi je non stop upaljena da nije potpuni mrak. Mislim da sam skrenula, ali ne mogu ni s kim razgovarati, tako bi mi bilo neugodno.

Redakcija Teena: Ti očito u sebi nosiš neku unutarnju napetost koju teško možeš sama razriješiti. To nije neko čudo kojeg se trebaš plašiti jer događa se svima da zagaze u neku krizu. Ponekad čovjeku jednostavno treba tuđa ruka, pa čak i rame na koje bi se mogao nasloniti, čisto onako da se malo odmori. Mi se ovdje nećemo upuštati u preduboke analize jer tebi to ovdje ine treba. Mi osjećamo da si se obratila nama ovdje kako bi doznala kamo možeš krenuti dalje sa prikupljanjem informacija. I zato ćemo ti predložiti ono što uvijek prvo svima nabacimo kao hitnu pomoć u svim stanjima frke – nazvati plavi ili hrabri telefon! To je uvijek najbolja solucija jer si anoniman, nitko te neće pitati tko si, nego – kako si. A to je najbitnije I to je ono što tebi upravo treba. Taj potez će ti ujedno riješiti i činjenicu iz ove zadnje rečenice da 'nemaš s kime razgovarati' jer smo ti upravo pokazali i dokazali suprotno. Mi smo tu uvijek, a za podići slušalicu i krenuti u rješavanje problema treba samo malo dublji udah i odlučan potez rukom. Ti to možeš! GO!

ZALJUBLJEN SAM U NAJBOLJU FRENDICU

Pozdrav dragi Teen, evo imam jedan mali problem, a to je ljubav. Zaljubljen sam u najbolju frendicu, izlazimo već 5 mjeseci skupa 'kao prijatelji'. Upoznao sam je preko zajedničkog prijatelja te sam se zaljubio u nju odmah na prvom izlasku. Od tada smo postali najbolji prijatelji, uvijek sam bio tu za nju kad me god trebala, kad god je bila tužna ja sam bio taj koji ju je razvedrio. Oboje imamo 17 godina. Uglavnom ne znam kako bih joj rekao što osjećam. Ona zna da mi se sviđa, ali ja ne mogu pročitati što misli o meni i nisam siguran imam li šanse kod nje. Imamo dosta slična mišljenja i osjećam se kao da ju poznajem cijeli život. Stalno mislim na nju i jako mi je stalo do nje. Ja samsramežljiv, dosta skrivam osjećaje, makar se to i ne primijeti, a i svi ostali misle da sam glavna faca, a ona je normalna cura iz kvarta, uzorna, marljiva, pametna, nema puno prijatelja te nije šminkerica kao većina cura.
Jako puno bi mi značilo ako bi mi dali neki savjet o tome kako i što dalje. Hvala unaprijed.

Moja malenkost

Redakcija Teena: Mi zaista cijenimo skromnost kao takvu, onako općenito u životu, no ljubav je jedno područje u kojoj bi tu osobinu trebalo smanjiti bar za nekoliko stupnjeva niže od uobičajene razine. Pa tako potpisati se kao 'Moja malenkost' ti kao osjećaj koji nosiš o samom sebi neće donijeti ništa dobra u ovom dijelu na kojem silno ganjaš uspjeh. Kužiš? Nemamo ništa protiv sramežljivosti, dapače, naš je osjećaj da je to baš neodoljiva osobina, kako kod cura, tako i kod dečki. No, ti moraš vjerovati da si najbolji za nju jer je drugačije nećeš ni uvjeriti da stvarno jesi. A po onome što si nam povjerio o vašem odnosu, mi mislimo da vas dvoje zbilja u ovom malom kutku svemira dobro klizite zajedno. Pa je onda zbilja šteta ne potruditi se da to realizirate opipljivim stilom u sve tri dimenzije. A za to ti trebaju dvije stvari: hrabrost i rizik. Pazi, došao si tako i tako do zida, jednostavno si uletio u slijepu ulicu iz koje ti više nema natrag i možeš se samo suočiti sa tim zidom i pokušati ga srušiti. Ne možeš održavati prijateljstvo kada si totalno zateleban, to ti je mučenje. Mislimo da ti je ta cura, kako si je opisao, vrijedna rizika da potegneš prvi potez i ispitaš njene emocije. Predlažemo ti da je ovaj put pozoveš na drugačiju kavu ili kino i to joj daš do znanja. Možeš joj nabaciti nešto tipa: 'Što kažeš da ovaj vikend ne izađemo onako samo frendovski, nego npr. da odemo na real– date?'. Jednostavno je moraš pozvati van u malo drugačijem smislu i tu ćeš vidjeti kako ona diše po ovom pitanju. Mi ćemo na koljenima u međuvremenu moliti Kupidona da doleti na vrijeme kako bi vas u pravom trenutku prostrijelio ravno strelicom kroz srce. U svakom slučaju, držimo fige!:)

REŽEM SE ZBOG LJUBAVI

Bok! Čitam sve probleme koje objavite i neki su od njih su stvarno veliki, a ne znam bih li mogla svrstati i svoj u to. Živim u malom gradu, svi svakog znaju, dvije su osnovne i dvije srednje (u jednoj zgradi). U svakom slučaju, imam 14 godina, osmi sam razred. Ovo ljeto sam bila s jednim dečkom, on dolazi u moj grad (živim na moru) svako ljeto, praznike, nekada i vikendom pošto je udaljen samo 70 kilometara. Prvo smo nešto mutili pa je bio s mojom frendicom koja isto dolazi preko ljeta ovdje i onda kad su prekinuli počeli smo se dopisivati i cijeli rujan smo se dopisivali 'račiću, mišiću' i tko zna kakvim još glupostima. Samo odjednom mi je prestao slati poruke i javljati se. Njegov mlađi brat kaže da je promijenio broj, ali to ga svejedno ne opravdava. Boli me samo to što sam još zaljubljena. Stalno sam loše volje, glava me boli i osjećam se jednostavno katastrofalno. Čak mi se možda sviđa dečko iz razreda, stalno se zezamo i preko sata se smijemo jedno drugome iako on vjerovatno misli da sam zaljubljena u njega, a ni sama nisam sigurna jer volim ovog prvog. Bila sam na premijeri filma 'Mladi mjesec', a onda sam se u pola filma rasplakala, na sceni koja uopće nije tužna.
Okrenula sam se povremeno piću, cigarama i rezanju. Dosta mi je toga. Želim živjeti normalno jer mi je ovo zadnja godina s ekipom, kasnije ćemo se opet naći u srednjoj na hodnicima, s tihim pozdravima i kolutanjem očima. Uvijek je tako.

Pomozite mi kako da se izvučem iz ovog, ne znam stvarno.

Hvala puno,

Hailey.

Redakcija Teena: Ok, kužimo da ti se baš nakupilo loših momenata u zadnje vrijeme, no, pazi, ti si ona koja bira kakvom reakcijom će se braniti od loših dana. E, pa, sad, ako se ti kreneš buniti na loše još lošijim reakcijama, nećeš riješiti ništa osim što ćeš se osjećati još gore. Znači, lošu situaciju si sama izabrala pretvoriti u još goru. Piće, cigarete, rezanje….Nitko to ne čuje, ni ne vidi, a ti se zakopavaš u još gori osjećaj. Zato iznimno cijenimo što ti je pukao film i što si sjela i napisala prve riječi 'dosta mi je ovoga!' baš nama. To ti je prvi super potez koji si napravila, ne zato što smo mi genijalni, nego zato što je pravi način rješavanja bilo kakve mučne situacije – pričati o tome! Ništa ti cigarete, ni cuga po tom pitanju neće pomoći, a o rezanju da i ne govorimo. Zato ćemo ti savjetovati isti potez kao i curi u prvom pitanju – nazovi hrabri ili plavi telefon. To nikada ne propuštamo savjetovati jer razgovor liječi, pogotovo onaj za kojeg znaš da možeš otpustiti sve brane i pustiti bujicu da krene. Treba ti malo stručnog savjeta kako doći u kontrolu svojih emocija. Mi smo ti ovdje pružili prvu ruku, no za malo čvršći stisak ti ipak treba stručnjak. Pa, eto, ne oklijevaj, nego nazovi! Kreni sad!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.