Pozdrav! Pišem vam jer već dugo čitam vaše savjete i jako mi se sviđaju. I sama već dugo imam jedan problem pa vas molim za pomoć. Moj problem je moja mama i naš odnos. Naime, ne svađam se s njom niti imamo problema osim u nekim stvarno rijetkim situacijama, ali još odavno ne mogu uspostaviti prisan kontakt s njom. Naši razgovori se obično svode na par rečenica i to je to. Ponekad se zna dogoditi da se samo pozdravimo kada dođe s posla i onda se zatvorim u sobu i ne vidim je do idućeg dana. Moja mama ne zna ništa o meni, o mom ljubavnom životu, o životu mojih prijateljica... Ništa jer sve krijem od nje. Ponekad slušam svoje prijateljice kako pričaju o svojim mamama i odnosu s njima i ja poželim imati isto to, ali jednostavno ne mogu. Ne sjećam se kad sam joj zadnji put rekla da je volim, mada ona nije kriva za to. Pokušavala je toliko puta pričati sa mnom ali moji su odgovori uglavnom bili, a i sada su, 'da' ili 'ne'. Kada izađem van s društvom, pričam o svemu i svačemu ali kad a uđem u kuću iz mene riječi ne izlaze. Nadala sam se da je to pubertet i da će proći ali imam već 20 godina i stvari su iste. Molim vas za bilo kakav savjet, jer me to jako muči i često i plačem zbog toga ali jednostavno ne znam kako drugačije razgovarati s njom iako to stvarno želim.

Redakcija Teena: Pa sve ovo o čemu pričaš i je počelo s pubertetom, ali negdje putem ti se tako tvrdokorno zakačilo za život da se ovakvog obrasca ponašanja jednostavno ne uspijevaš otkačiti. Jednostavno si navikla na ovakvo ponašanje i ne možeš se dovoljno opustiti da ga promijeniš. No, mi ne mislimo da je to baš neki veliki problem, barem ne onaj za kojeg bi suze bile rješenje. Prije bismo rekli da je odlučnost i volja da se stvari promijene uvjet za novi korak po ovom pitanju. Znači, trebaš uključiti sedmi stupanj volje i želje da se obračunaš sama sa sobom po ovom pitanju i nakon toga samo kreneš u akciju. Odnos, pogotovo onaj bliskog tipa se gradi polako, tu nema preskakanja stepenica, zato se nemoj opterećivati u startu bilo kakvim oblicima već izgrađenih odnosa koje gledaš oko sebe. I inače ti nije uputno promatrati druge ljude i njihove odnose, te tim oblicima opterećivati samu sebe jer čovjek može biti zadovoljan samo onim odnosom koji sam izgradi i organizira. Pa tako ćete ti i tvoja mama imati odnos kakav ćete imati i on ne mora biti savršen. No, moraš krenuti u to i početi raditi na tome. Naravno, savjetovat ćemo ti i lagani chat na Plavom ili Hrabrom telefonu, to savjetujemo svima kad je potrebna podrška i stručni savjet, u slučajevima kada je potrebna samo snažna ruka na leđima koja će te lagano i bez straha pogurnuti u život kada to (za)treba. Evo, ovo ti je naš prijedlog. Šteta trošiti vrijeme na suze i gubiti vrijeme kada ga se može puno bolje iskoristiti za rad i trud na najvažnijem odnosu na svijetu - onaj s mamom! Go!

Dragi Teen, želim Vas pohvaliti na vašem radu i savjetovanju koje često čitam i puno toga mi pomaže. Imam 16 godina i jedan problem koji vučem jako dugo (oko 2 godine). Stidljiva sam osoba i teško se otvaram drugim ljudima. Najviše me muči ljubav. Dosada sve cure s kojima sam htio biti su me odbile i rekle da sam im predobar prijatelj da bi bile sa mnom. Zbog toga sada imam problema kada upoznajem nove cure i kada im prilazim. Bojim se da se ne bih sprijateljio s njima i napadam ih tim pitanjima hoće li biti sa mnom da ih na kraju otjeram od sebe. Zato bih vas molio za savjet i nadam se da ćete mi pomoći.

Redakcija Teena: Mi uvijek kažemo da je za neku situaciju u životu presudan stil i način kojim joj se pristupa. Tako se tebi dogodilo da te nes(p)retan splet okolnosti uvukao u drugu situaciju u kojoj nisi uspio, zbog prevelike brzine kojom si uvučen u nju, pronaći pravi stil i način kojim bi je riješio. Drugim riječima, uletio si paniku zbog koje vučeš panične poteze. Zato trebaš stati na loptu, duboko udahnuti zrak i krenuti ispočetka. Prvo, nemoj dopustiti da te obeshrabre nespretni komentari koje si oživio jer u tim slučajevima su samo služili kao loš izgovor za činjenicu da je bolje da je tako ispalo. Bolje da nešto ne uspije odmah, nego da se mučiš mjesecima pa shvatiš da nije trebalo ni započinjati ništa. Znači, viša sila zna za tebe što ti treba i raskrsti sa svim situacijama koje su se dogodile jer je to bilo, pa prošlo. Mi ti ne bi savjetovali da odbaciš prijateljstvo kao temelj jedne dobre veze, od prijateljstva je uvijek najbolje da sve (za)počne i krene, zato ne odustaj od takvog početka. Naravno, ako ti se frendica sviđa u smislu da ne želiš da ti bude samo frendica, onda uvijek trebaš na sitno pokazivati mrvice interesa koji prelaze tu granicu. Npr., pozoveš je u kino, na neku večericu, zadržiš je u produženom chatu nakon povratka s cuge, zoveš je više no što bi je običan frend zvao...I tako. Pri svemu ovome uključiš još i dodatne količine strpljenja i na pravom si putu. Isto tako, moraš biti hrabar, uporan i neustrašiv jer i najbolji frajeri su uz, masu uspjeha, zaradili jednaku masu neuspjeha. Pa ti sve to dođe kao neki ekvivalent, tako je svima i neuspjehu se ne smije dopustiti da te spusti na koljena. Mi znamo da ćeš ti znati i moći iskoristiti savjete na najbolji način, te hrabro krenuti u akciju. Sretno!

Ovako, imam jedan problem. Imam 17 godina i u vezi sam s dečkom nekoliko mjeseci. On isto ima 17godina i jako sam sretna s njim. Veza nam je odlična, zbilja sam zadovoljna, no ima jedna stvar koja mi ne da mira. Nekoliko puta smo razgovarali o stupanju u spolne odnose i ja sam dobila do znanja da on to iz sveg srca želi sa mnom. No sad je tu problem u meni. Ja se panično bojim posjedica, najviše trudnoće i unatoč pričama da kondom štiti 98 posto, meni tih 2 posto ne daju mira. Stalno si postavljam pitanje što ako zatrudnim. S druge strane, ja bih željela stupiti u spolni odnos s njim jer ga volim i osjećam da je naša veza na višoj razini od fizičke (to dođe onako usput). Najgore je kad smo zajedno i kad nas uhvati nagon, tad sam u stanju popustiti jer i ja to želim iz dna duše i mislim da sam na neki način prihički zrela za taj korak, no tu me naravno koči strah od trudnoće. On me ni na što ne prisiljava i rekao je da mu nije problem čekati dok god ne budem spremna, ali znam da to kaže kako sama sebe ne bih natjerala na neke stvari ako nisam sigurna. Molim vas savjet što da učinim. Hvala unaprijed!

Redakcija Teena: Po ovom pitanju nikada nitko nikome ne može reći što da učini jer ljudi se tu ponašaju kako osjećaju. No, mi ti možemo (i hoćemo) savjetovati par stvarčica po ovom pitanju. Prva ti je da dobro osluškuješ samu sebe jer i najmanja sitnica koja koči je velika prepreka u glavi na kojoj treba dobro poraditi. Znači, sve dok imaš u glavi podignutu ručnu kočnicu, trebaš dobro raditi na spuštanju ručne, a tek onda na razgovorima o podizanju veze na višu razinu. Drugo je da, što se tiče spuštanja ove kočnice, najbolje obaviti najvažniji razgovor po pitanju spolnih odnosa, sa osobom koja se zove - ginekolog. Ne bi vjerovala koliko dilema, upitnika, nesigurnosti i nedoumica ti takav jedan razgovor može skinuti sa leđa. I odmah spustiti ručnu s kočenja na relax. Usput budi rečeno, a vrlo je važno, osim trudnoće, tu su i spolne bolesti kojih se UVIJEK treba čuvati, pa ćeš kod liječnika dobiti savjet o pravoj kombinaciji načina kako se zaštititi i od trudnoće i od spolnih bolesti. Evo, raspitaj se za ginekologa ili ginekologinju kod koje bi rado zakucala na vrata, a nakon tog razgovora samo moraš osjetiti kako se ručna (po)lagano spušta. Kreni!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr