Imam 15 godina. Našla sam se s jednim dečkom kojeg sam upoznala preko Facebooka, a imamo dosta zajedničkih prijatelja. On je divan prema meni, dobar je, nježan i pažljiv i baš sve što od dečka tražim. Išli smo na piće i bilo nam je lijepo. Poslije smo otišli u jedan park i sjeli na klupu. Kako prije nisam imala nikoga i nisam se ni s kim poljubila, on me išao poljubiti a ja sam se nasmijala jer nisam znala šta da napravim. Tako je moj prvi poljubac bio jako čudan i neugodan. On je stao, pogledao me i pitao me šta mi je, a ja sam 15 minuta skupljala hrabrost da mu kažem da nemam baš iskustva i da ne znam što treba napraviti. On me uvjerio da je sve u redu i da se ničega ne trebam bojati niti sramiti. I tako smo se negdje sat vremena ljubili s tim da mi nije bilo ništa posebno, ne znam je to zbog toga štoa ne znam kako se to radi ili nešto drugo. Osim toga, ja sam se dosta puta usred ljubljenja nasmijala. I na kraju mi je taj dečko rekao da nikako ne stavljamo na Facebooku da smo u vezi radi nekih prijatelja koji će ga zadirkivati i da ne govorim ni najboljoj frendici. Rekla sam da je u redu, makar sam naravno rekla frendici. Suprotne smo smjene u školama i nemam pojma kad ćemo se viđati. Inače, rekao mi je da me voli.

Nakon što sam otišla kući, navečer smo pričali i rekao mi je da se nada da se neću smijati kad bude trebalo napraviti 'ono', misleći na seks. Ja sam se malo zaprepastila jer nisam to planirala u tako skoroj budućnosti, što sam mu i rekla na što je on odgovorio: 'Kad ćeš ako nećeš sad?'. Nakon toga sam bila totalno zbunjena i nemam pojma što da mislim. Vrlo sam komplicirana osoba i sve shvaćam preosobno. Ustala sam se u 7.30 jer nisam mogla spavati, odvrtila u glavi ponovno film, pročitala poruke.. I ne znam što da mislim. Slušala sam pjesmu koju mi je posvetio i suze su mi same krenule. Da, vjerojatno i vi mislite kako kompliciram i sve to, ali prebrzo se vežem uz osobe i previše im vjerujem pa se na kraju uvijek razočaram. Definitivno još ne želim seks, nisam spremna za njega. Možda bi i bila zapravo ali nemam baš samopouzdanja i nemam neko savršeno tijelo, imam i ja svojih nedostataka a također ne želim ni trudnoću. Moji naravno nemaju pojma o ovome, misle da sam bila s frendicama na piću. Što da radim? Dečko mi kaže da me voli, makar su to teške riječi pošto smo se tek upoznali. Pitala sam ga misli li to stvarno, nasmiješio se i rekao da da. On je divan, drag, zaljubila sam se u njega i ne želim ga izgubiti jer je i ako prijatelj super.. Ali definitivno ne želim seks i to ne tako brzo. Molim vas za savjet, mišljenje, bilo što. Ne kužim čemu tolika tajanstvenost, zašto nitko ne smije znati za našu vezu? Očito ne misli ozbiljno sa mnom.. Unaprijed hvala na odgovoru.

Redakcija Teena:Ono što mi mislimo o ovome je da, ako imaš neke instinkte koji te upućuju na to da ti nešto smeta ili ti ne štima u nekom odnosu, onda (po)slušaj samu sebe. To uvijek i obavezno. Iz ovoga ti proizlazi da onda baš i nije stvar u činjenici kako ti neke stvari shvaćaš preosobno, već je više stvar u tome da imaš neki svoj alarm u glavi koji ti se pali kada stvari nisu onakve kakve bi zapravo trebale biti, odnosno, kada se ne osjećaš ugodno u vezi nečega. To je nešto što ponekad čovjeku spašava glavu i taj osjećaj nikada nemoj zanemariti. E, sad, ne želimo reći da se kod tebe dešava nešto opasno po živu glavu, ali, možda po tvoje srce ipak da. Kombinacija tajnovitosti i laganog uvjeravanja da ti želiš neke stvari koje možda ne želiš ipak upućuju na činjenicu da bi trebala žešćim potezom dići ručnu kočnicu i dobro zakočiti cijelu ovu situaciju. Ne može te netko uvjeravati da nešto želiš, to ti sama trebaš nekome pokazati, a taj netko treba imati strpljenja to i (do)čekati. Žalimo, ali to je jednostavno jedino ispravno i toga bi se trebala i sama držati. Ti nemaš iskustva pa sve to ne možeš znati, ali, ovo je definitivna istina. Trebaš čekati sve do trenutka kada se sama osjećaš spremnom za neke promjene i veće poteze, ne daj se uvjeriti, nagovarati i obrlatiti. U vezi je najvažnije sačuvati svoje ja i svoj stav, tako da ti toplo preporučamo da to odmah počneš vježbati. I još nešto da ti kažemo, svatko tko ima potrebu da te skriva – ne zaslužuje te! Bilo bi ti pametno da se i toga držiš. Evo, ovo je bilo naša skromno mišljenje o nekim stvarima, ti kao pametna cura ćeš znati koje poteze treba povući. Go!

Ne mogu više ovako i zbog toga sam se odlučila javiti vama jer redovito čitam vaše savjete. Dakle, imam problema u obitelji. Kad sam imala desetak godina moji roditelji su se rastali. Razlog rastave je bio moj nemarni otac i još jedna osoba u obitelji koja je radila probleme, a k svemu tome moj otac je liječeni alkoholičar. Ne znam hoće li on opet početi piti kad tad. Mama i ja smo se odselile, i dobro da jesmo. Nisam imala nikakvo djetinjstvo, kao ni moj brat. Mama je stalno radila, a oca nikad nije bilo doma. Nismo odgajani u ljubavi, nježnosti i zbog toga danas imam probleme. Otac mi nije pružio apsolutno ništa, ni trunku ljubavi ni pažnje, a ni materijalno makar mi to ni nije toliko važno. Jedino što od njega imam jesu geni. Često plačem i loše sam volje upravo radi njega, a nije vrijedan mojih suza. I da, ne znam što osjećam prema njemu, osjećaji kao da su otupjeli u meni. Nisam sretna i nisam zadovoljna svojim životom. U meni je velika praznina, a nemam ni dečka koji bi mi pružio bar malo pažnje i nježnosti. Nedostaje mi također i moj brat koji je dosta stariji od mene i ima svoj život. Rijetko ga viđam, ali nije on za to kriv, radi dva posla jer ima bolesno dijete. Ima još nešto zbog čega sam često ljuta. S nama živi i mamin 'prijatelj'. Njegovo ponašanje mi se nimalo ne sviđa, priča s punim ustima, ne vodi baš brigu o higijeni, sve mora znati i živi u prošlom stoljeću, a ja to sve trpim nekako jer da i kažem nešto protiv, ništa neću postići... Doselio se kod nas, a mene nitko nije pitao što mislim o tome. Jedva čekam da odem negdje, prvo fakultet, a onda... Dosadno mi je u životu, nemam brata ili sestru svojih godina pa sam većinu vremena sama doma i ne znam što da radim... Zahvaljujem unaprijed. Pozdrav.

Redakcija Teena: Nisi nam napisala koliko imaš godina, a to bi nam baš bio vrijedan podatak jer i mi mislimo da bi odlazak na fakultet i novi početak bio spasonosno rješenje za tebe. Svaki put kada dođeš do onog nekog lošeg životnog minusa trebaš učiniti sve moguće poteze koji bi te doveli u plus. Pa da si i na plus 0, već je dobro. Tebi treba novi životni početak jer sve do sada je zbilja, koliko vidimo, bilo loše. No, ima istine u onoj da u svakom zlu neko dobro. Kod tebe se nesretna situacija posložila vrlo rano u životu i to je bolno, to priznajemo. No, s druge strane, isto tako vrlo rano si dobila šansu da se isprobaš u onom što se zove biti pravi životni fajter, dobila si šansu da postaneš jaka i očvrsneš. To je prednost jer kada se životni slomovi događaju u kasnijim životnim fazama, to zna biti slično tektonskim poremećajima i pravim krahovima. Iako, mi kao nepopravljivi životni optimisti mislimo kako za ništa u životu nikada nije kasno, pa ni za dobre početke makar se isti događali u staračkom domu. No, opet kažemo, ne znamo koliko te vremena dijeli od mogućnosti pravog životnog osamostaljenja pa ti predlažemo da se do tog trenutka kreneš baviti samom sobom i čišćenjem svoje duše. U životu nije tragedija biti na dnu, loše je ne znati kako se dići. Znači, suvišno je trošiti vrijeme i energiju na tugu jer si pao, treba trošiti svu moguću energiju da naučiš koji te potezi mogu natjerati da se digneš. Mi ti predlažemo vrlo brzu početnu pomoć – nazvati Plavi ili Hrabri telefon. To predložimo svima koji odmah i sada trebaju konkretne i stručne poteze. Trebaš iščistiti sve komadiće svoje duše, isprazniti tu neku svoju bol i samo takva možeš krenuti u neki svoj plus pa bio on i nula. Pa, kreni odmah i sad! Ne možeš (baš) ništa izgubiti! Ajde! U akciju!

Hey, Teen! Valjda ćete mi moći pomoci. Doduše kada pogledam druge probleme, moj 'problem' uopće nije problem. Ali ipak sam se odlučila vam pisati jer se nadam da ćete mi moći bar malo pomoći. Pa, ovako…Drugi sam razred srednje škole i sviđa mi se jedan dečko. Ali problem je u tome što se taj dečko sviđa i jednoj od mojih naj frendica! Sve je to počelo još u 10. mjesecu, kad se ona sviđala tom dečku, ali ona je tada bila u vezi s drugim dečkom, a ovaj joj se i nije sviđao. Ali onda se on njoj počeo sviđati. Ja sam je uvijek zezala za njega (u dobrom smislu, naravno), a on je jedan od najboljih frendova mog brata, pa se nekad vraćam s njima kući. Ali odjednom se on počeo i meni sviđati! Ali toj mojoj frendici se malo sviđa i jedan drugi dečko, s kojim sjedi na nekim satovima, a ona ima dečka. Njoj je taj dečko bio napet na početku, ali čim su prohodali, on se njoj prestao sviđati i sad joj se sviđa ovaj koji se i meni sviđa. Možda moram spomenuti i da se taj njezin sadašnji dečko na neki način sviđao i meni i njoj, ali ipak ona je s njim. Meni zato moje naj frendice govore da mi se ne treba prestat sviđati ovaj dečko samo zbog nje. Mislim da bi se njoj ovaj naš dečko odmah prestao sviđati kad bi oni postali dečko i cura, ali ona kaže da ne bi jer joj se on baš sviđa. Ali danas, kad je sjedila s tim drugim dečkom, vidjela sam da joj se i on sviđa. Vidim da sam previše zakomplicirala i ne znam hoćete li baš sve moći shvatiti. I ja sam rekla mom bratu da mi se njegov naj frend sviđa. Sad ne znam bi li bilo najbolje da se meni taj dečko prestane sviđati, a usput, on ima curu, moju susjedu i poznanicu, ali ona se njemu uopće ne sviđa i brat mi je rekao da će on prekinuti s njom. Mislim da je najbolje da mi se prestane sviđati, jer mislim da se ja njemu nikad ne bi mogla svidjeti, jer mislim da sam ružna (premda nemam nikakvih kompleksa) iako mi drugi kažu da nisam. Meni su se uvijek sviđali stariji dečki, ali ovaj je godinu dana mlađi od mene. Molim vas, pomozite mi. Unaprijed hvala!

Redakcija Teena: Uh, moramo ti priznati da si nas baš uspjela oznojiti i da smo već krenuli s crtanjem ovog zamršenog labirinta sviđanja kako bi nekako povezali nekoga s nekim, ali, nije nam baš uspjelo. Reći ćemo ti vrlo kratko, budući da u ovoj priči zbilja ima puno glavnih uloga. Kod ozbiljnog sviđanja ti nema dilema pretjeranih, jednostavno te neka viša sila vuče da neprestano gledaš samo tu jednu i jedinu osobu, sve druge ti ne znače toliko. U slučaju da nabrajaš pet, šest, sedam i više osoba kao onu brojalicu en-ten-tini, znači da tražiš, ali, još se zapravo nisi opredijelio. Kužiš? E, sad, tebe muči frendica i kombinacije koje bi se tu mogle iskomplicirati i to kužimo. no, za ovu igru je potrebno dvoje igrača pa je najbolje da vas dvije jednostavno uključite opuštenost i družite se pa gdje doleti Amor i odluči tko će završiti zajedno, to vam je to. Drugim riječima, družite se, ne planirajte previše i pustite višoj sili da sama posloži stvari kako će se već trebati posložiti. Tako i tako vam je to i inače tako u životu, čovjek sniva, a viša sila odlučuje. No, odluke su uvijek vaše i samo vaše, mi za kraj još amo da (po)želimo – sreću! Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.