TEK SAM POSLIJE SHVATILA DA GA VOLIM

Imam veliki problem. A to je jedan dečko. Imam 15 godina i do prije par mjeseci nisam se uopće zamarala dečkima. No, sve se promijenilo kada sam upoznala njega. On je prvi počeo pričati sa mnom, idemo u istu školu. Tijekom vremena naš se odnos počeo razvijati, postali smo stvarno dobri frendovi, a poslije i malo više od toga. Bila sam zaljubljena u njega i on u mene. On je pokušavao nešto sa mnom, ali ja sam se bojala i budući da mi je sve to bilo velika nepoznanica, odbijala sam ga.

Tek sad vidim da nisam trebala. On se nakon nekog vremena prestao truditi i razumijem ga u potpunosti. S vremenom i ja sam odustala od ljubavi prema njemu. Ostali smo prijatelji te sam se ja nakon nekog vremena opet zaljubila u njega i trudila se da ga pridobijem, no onda sam saznala da ima curu. Srce mi se raspolovilo, plakala sam kao luda...

Ne znam što da napravim. Tako je dobar prema meni i svi misle da hodamo. Preteško mi je biti uz njega i znati da ne mogu ništa jer on ima curu. Čak nas je i ona počela zezati da hodamo. I zbog toga počinjem misliti da je njihov odnos stvarno dobar jer joj je rekao za sve to. Ali neki dan sam ih vidjela da se svađaju i to me zbunjuje. Želim da bude sretan, pa makar i s njom. Ali i ja želim biti s njim!

Jako smo dobri. Sve mu mogu reći. I on meni. Iako mi nije rekao da ima curu, ne znam zašto.

U biti, zaljubljena sam u njega već oko četiri-pet mjeseci, a on ima curu oko mjesec dana.
Ne znam što napraviti. Jako patim zbog toga. Ne znam trebam li čekati da njih dvoje prekinu i onda nešto pokušam ili... Ne znam. Help! Stvarno ga volim, ovo nije samo prolaza zaljubljenost!

Redakcija Teena: OK, frka koju si opisala nije nepoznata nikome tko je jednom bio početnik u ljubavi, tako da te potpuno kužimo što si se prepala i pobjegla glavom bez obzira. Ipak su ti svi ti osjećaji bili potpuna nepoznanica, a kad te sve to odjednom zapljusne, tko ne bi trčao u rikverc od straha što dalje može. Mi ipak mislimo da je ova situacija dobra za tebe. Reći ćemo ti i zašto jer gotovo da te vidimo kako ne možeš vjerovati što smo napisali. :) Uglavnom, odmah smo dijagnosticirali da patiš od jake i uznapredovale frke od upuštanja u vezu sa svojim najboljim frendom, što je šteta jer propuštaš možda najljepše dane svojeg života. Zato je bilo baš OK od života da ti priredi situaciju koja će te pogoditi gore od straha, a to ti je upravo ova u kojoj ga gledaš sa curom. Što može bolje iskorijeniti strah nego ovakva noćna mora – da ga gledaš s drugom! Pa si se naglo izliječila od svoje frke i još naglije ti je puklo kristalno pred očima što želiš i da to želiš više od svega na ovome svijetu. Pa i svog straha. I to je dobro. Izliječila si se od vrlo loše frke u životu i naučila važnu lekciju, ne oklijevaj jer bi mogla izgubiti ono do čega ti je stalo. Treba se boriti, makar te bilo i strah, sve je u životu rizik, ali ako se u vodu ne baciš, ne možeš ni proplivati. Iskreno, čini nam se da si u slijepoj ulici što se tvojih želja tiče, pa ti savjetujemo da trenutačno ne poduzimaš previše drastične poteze. On je u friškoj vezi i nitko ne može biti siguran što se događa u njegovoj glavi, a kamoli u toj vezi. Jedino što zapravo možeš učiniti je da ne popuštaš u razini bliskosti do koje ste vas dvoje stigli. Čuj, čim se i njegova cura 'šali' na taj način, onda zamisli kako izgledate sa strane. To je tvoje oružje kojim ga možeš zadržati, a i svakako ponovno osvojiti jer do te razine on možda nikada ne stigne s njom. A bliskost je ono što spaja ljude i ako je nema, lako ih razdvoji. Naš savjet ti je, budi blizu, ne odlazi (pre)daleko. Sada je red na tebi da se dobro potrudiš da ga vratiš, a budući da ti je stalo, jasno je da nećeš žaliti znoja da bi ga vratila. Mi vam jedino još možemo poželjeti happy end!

U DEPRESIJI SAM, A RODITELJI ME NE SHVAĆAJU OZBILJNO

Već duže vrijeme se osjećam kao da sam u nekoj crnoj rupi. U društvu sam uvijek vesela, nasmiješena i nitko ne bi mogao shvatiti da iznutra patim. Jednostavno mislim da nisam vrijedna, da su svi bolji, pametniji, ljepši od mene. Kad sam sama doma, uvijek plačem. Ne znam, ne mogu više. Već sam puno puta pomišljala na samoubojstvo. Zaista ne znam koji je razlog tome. S roditeljima se često svađam oko ocjena, izlazaka i osjećam da me ne razumiju. Imam malo prijatelja jer su me mnogi razočarali. Vjerujem ljudima, povjerim se i onda - paf. Čuješ od nekog sasvim desetog za tu svoju 'tajnu' koja više i nije tajna. Nikad nisam imala dečka i to me jako muči. Ne znam je li to zbog mog niskog samopouzdanja ili nečeg drugog, ali me jako muči. Kad pogledam oko sebe, svi su sretni i zadovoljni, a ja ništa. Kad će doći moje vrijeme? Kad ću se ja nekome svidjeti? U depresiji sam, a roditelji me ne shvaćaju ozbiljno. Te moje promjene raspoloženja pripisuju pubertetskim mušicama. Oni ne znaju kako se ja zaista osjećam. Da sam sama sebi odvratna, da se ne cijenim nimalo. Ne mogu se više pretvarati pred prijateljima. Željela bih naći nekog tko će me zaista razumjeti i dati mi savjet. Zato sam se i javila. Nadam se da ćete mi odgovoriti. Znam da ima i ozbiljnijih problema, ali ja se jednostavno ne mogu izvući iz te rupe. Samo želim savjet i neku prijateljsku ruku koja će mi pomoći da se izvučem iz ovog svog pakla. Ako ne dobijem savjet, ne znam hoću li se ikad izvući. Još jednom vas molim da ne objavite pismo. Hvala. Bila bih veoma sretna da mi odgovorite.

Redakcija Teena: Naravno da ćemo ti odgovoriti, no ipak javno jer ne bi vjerovala koliko ima ljudi koji se osjećaju kao ti, a najlošije je biti sebičan, pa ne podijeliti sa svima koji se osjećaju jednako pozitivnu energiju. Po našem skromnom mišljenju, ipak postoji par dobrih razloga zašto bi se mogla osjećati ovako kako se osjećaš, pa ćemo pokušati uprijeti prstom u njih. Prvo i osnovno, svi mi danas živimo u prilično zahtjevnom vremenu u kojem gotovo da moraš biti savršen, i to svaki dan, da bi imao osjećaj uspjeha i postignuća. Jednostavno, kao da ne postoji granica kad je nešto dovoljno i svi se nađemo u situaciji da nas taj pritisak gura preko ruba te granice. A to je vrlo, vrlo opasno. Moraš biti jako čvrsto posložen u glavi da bi mogao izdržati takva iskušenja i ostati svoj. U tvojem slučaju je to gotovo nemoguće jer nemaš dovoljno životnog iskustva koje bi ti dalo mogućnost da okreneš neku negativnu situaciju u svoju korist. Ovako, lako se nađeš u osjećaju koji opisuješ kao 'moj pakao' jer u sebi nosiš previše strahova koji te samo koče da probiješ zid i oslobodiš samu sebe od tog zatvora. Tebe je trenutno svega strah. Hoću li moći, hoću li uspjeti, hoću li stići, hoću li, hoću li... Ako se još i kreneš uspoređivati s drugima, otvara se baš onaj pakao o kojem pričaš. Nađeš se u situaciji drugi sve mogu, ja ne mogu ništa. A to ti nije baš tako. Drugi izgledaju kao da sve mogu, ali jednako paničare od neuspjeha na svim mogućim životnim poljima kao i ti. No, ti za to jednostavno ne znaš, a niti bi ti oni u imalo svjesnom stanju rekli, pa samo bezrazložno živiš uvjerena da su drugi fenomenalni, a ti nitko i ništa. Nama se čini da bi za tebe bilo vrlo dobro da za početak kreneš s vježbama samopouzdanja. Prvi korak po tom pitanju ti je da prestaneš biti toliko stroga prema sebi, ne traži od sebe savršenstvo jer tako nikamo nećeš stići. Nitko nije savršen i nitko ne može sve, to ne postoji, zato prestani mučiti samu sebe takvim zahtjevima. To se postiže tako da naučiš biti zadovoljna onime gdje jesi. Ako baš nikako nisi zadovoljna s nečime, onda kreni u osvajanje tog teritorija laganim i malim koracima. Velika očekivanja te samo mogu dovesti do velikih razočaranja. Kreni polako, pomalo i ne prestrogo. Usput, definitivno ti savjetujemo da nazoveš Plavi telefon na kojem se možeš izjadati kada god želiš potpuno anonimno. Tu te čekaju ljudi koji će te polako učiti kako se diže i gradi samopouzdanje da bi se hrabro naučila suočiti sa životom. Ovaj osjećaj u kojem se, zarobljena u svojim strahovima, povlačiš u svoju ljušturu, ne može nitko podnijeti, a da ne popuca. Kad uspiješ smanjiti zahtjeve prema samoj sebi, vidjet ćeš se drugim očima, a bome, i ljude oko sebe. Više ti se neće činiti ni toliko većima od tebe ni sposobnijima. Vidjet ćeš ljude koji se hrabro bore za svoje mjesto pod suncem, baš kao što ćeš to i ti. Zato ne oklijevaj i nazovi Plavi telefon na broj 01/4833-888. Ti to možeš! GO!

CURA NIJEČE NAŠU VEZU IAKO SMO ZAJEDNO

Bok!
Moja djevojka i ja smo u vrlo kompliciranoj vezi, poznajemo se već više od dvije godine i sviđamo se jedno drugome, ali prošle godine, kada je ona predlagala vezu, ja sam odbio jer sam se još oporavljao od bivše veze. Nedavno se sve opet pokrenulo, počela me zvati, počeli smo se sastajati i živjeti baš kao par. Ali ona niječe našu vezu i govori da smo samo prijatelji. Vidim da me želi, ali isto tako joj je teško prijeći preko svega i prihvatiti me nakon sto sam je prvi puta odbio. Ja sada nikako ne znam na čemu sam, pa od vas tražim savjet što i kako dalje? Ona ima 17, a meni je 20 godina! Molim vas da mi odgovorite i unaprijed vam zahvaljujem!

Redakcija Teena: Pa, čuj, ovdje ti nema puno mudrosti niti previše kompliciranih recepata koje bismo ti mogli smućkati da skratiš svoje muke. Činjenica je da nikako da pogodite pravi tajming, ali isto tako je činjenica i da ne odustajete jedno od drugoga koliko god vrijeme teklo. To je svakako dobar znak. Na tvoju žalost, morat ćeš se ravnati po onoj staroj 'strpljen - spašen' jer nekako imamo osjećaj da dečki ipak lakše podnesu košaricu nego cure. Ona će te sada krčkati na tihoj vatrici, čisto da ne bi bio opušten i miran te previše siguran u sebe, da ne bi uzimao stvari zdravo za gotovo. To ti je jednostavno tako jer ne samo da je postala opreznija, nego i ona sada želi biti sigurna do kraja u puno stvari koje su važne. Nama taj usporeni tijek zbivanja nikada ne zvuči loše iako je zbilja teško živjeti u neizvjesnosti, to ti priznajemo. Nažalost, ovo ti je test situacija da oboje skužite je li vam stalo da se oko ove veze fakat (po)trudite ili ne. Za kraj ćemo ti, za utjehu, samo ispisati još jednu staru mudroliju koja je mnoge dovela do cilja – požuri polako! Good luck, držimo fige!NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.