Već godinama se na prvi dan proljeća obilježava Svjetski dan bez mesa (Meatout Day) pa je baš sada najbolje vrijeme da saznamo nešto više o ovom načinu prehrane. 'Pravi' vegetarijanci složit će se da je pravilna podjela samo na vegane, dakle one koji ne jedu ni jaja, mlijeko, med, ništa životinjskog porijekla, i vegetarijance, koji jedu jaja, med, mlijeko, ali nikakvo meso ni ribu.

Postoji i šira podjela osoba koje izbjegavaju meso ili jedu samo određenu vrstu mesa i životinjskih proizvoda. Semivegetarijanci izbjegavaju crveno meso i jedu piletinu, ribu, plodove mora, jaja i mliječne proizvode. Ovolaktovegetarijanci jedu jaja i mliječne proizvode. Laktovegetarijanci jedu mliječne proizvode. Peskovegetarijanci jedu ribu. Frutarijanci jedu samo voće. Fleksiterijanci prilagođavaju svoju prehranu. Markobiotičari jedu hranu prema propisima makrobiotike, što može uključivati i izbjegavanje mesa iz zdravstvenih razloga te uravnotežen unos svih namirnica.

Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj živi oko 150.000 vegetarijanaca, što je oko četiri posto ukupne populacije. Također, prema istraživanju, čak 86 posto građana podržava vegetarijanstvo, dok ih 29 posto smatra da bi jednog dana i sami mogli postati vegetarijanci.

Iako broj vegetarijanaca u Hrvatskoj nije zanemariv i svakim je danom sve veći, u našoj državi ni u jednoj školi ili bilo kojoj javnoj ustanovi nema vegetarijanske opcije na menijima. Iz ovog su razloga Prijatelji životinja, udruga koja promiče vegetarijanstvo i etičko postupanje sa životinjama, potaknuli potpisivanje peticije.

Problem brojnim hrvatskim vegetarijancima je i nepostojanje oznake 'V' na proizvodima. Naime, ta oznaka postoji u svim zapadnim zemljama, i to na proizvodima koji su namijenjeni osobama koje u svojoj prehrani žele izbjeći proizvode u kojima su sastojci životinjskog porijekla. Tako hrvatskim vegetarijancima zasad ne preostaje drugo doli iščitavati sitna slova na sastojcima proizvoda.

Evo što su nam hrvatski tinejdžeri vegetarijanci rekli o svom izboru vegetarijanske hrane na tanjuru:

'Vegetarijanka sam zbog suosjećanja prema živim bićima koja drugi nemilosrdno ubijaju da bi bili hrana. Vegetarijanka sam od rođenja. Roditelji su me tako odgojili i ja sam se složila s tim načinom života. Većinom su me prihvatili u društvu i njima je to postalo skroz normalno. Jedem sve što i ostali ljudi, samo što meso zamijenim sojom, tofuom, seitanom ili povrćem, ali ne jedem jaja. Ljudi govore da ne vole soju, a zapravo sve ovisi o začinima. Mislim da bi se svi trebali vidjeti u kakvim uvjetima žive jadne životinje i da bi tada promijenili svoju prehranu.'

Gayatri, 14 godina

'Prije nešto manje od šest godina gledala sam epizodu 'Simpsona' u kojoj su vodili razred u tvornicu mesa. Tada sam imala 10 godina i shvatila sam da životinje umiru zbog ljudi. Poslije te epizode informirala sam se što bih mogla učiniti po tom pitanju. Saznala sam da ima ljudi koji ne jedu meso i ribu te sam odlučila da više nikad živo biće neće stradati zbog moje prehrane i postala sam vegetarijanka. Sada sam i veganka zadnje četiri godine. Imam super podršku od mame, koja je postala vegetarijanka nakon što sam joj objasnila istinu o industriji mesa. Najviše volim jesti povrće i ponekad soju te veganske kolače.'

Mariana, 16 godina

'Vegetarijanac sam postao prije dvije godine. Bilo je to isključivo iz etičkih razloga. Naime, sama pomisao da jedno stvorenje pati u užasima farmskog uzgoja samo da bih ja imao nekoliko trenutaka ugode u ustima me užasavala. Vrlo dobar izvor informacija o vegetarijanstvu je stranica udruge Prijatelji životinja, čiji sam član već nekoliko godina. Od ove godine izbjegavam sve namirnice životinjskog porijekla jer sam shvatio da je to jedini put prema boljem, suosjećajnijem svijetu. Dobra knjiga za uvod u prava životinja zasigurno je 'Oslobođenje životinja' Petera Singera. Postati vegetarijanac ili, još bolje, vegan najbolji je put prema svijetu koji poštuje sve životinje i okoliš. Vegetarijanstvom, osim životinja, čuvamo i svoje zdravlje te okoliš. Mnogi će reći da jedna osoba ne čini razliku, no s time se ne slažem. Sve što trebamo je biti promjena koju želimo vidjeti.'

Matija, 18 godina

'Vegetarijanka sam postala prvenstveno zbog velike ljubavi prema životinjama. Puno puta sam bezuspješno pokušavala, dok moj brat nije naručio materijale Prijatelja životinja s interneta. Kada sam to vidjela i pročitala, jednostavno više nisam mogla staviti meso u usta, automatski mi je promijenilo okus i prestalo mi je biti primamljivo. Toliko me šokiralo to što rade jadnim životinjama u klaonicama da mi se u psihi sve promijenilo i jako sam sretna zbog toga! Vegetarijanka sam skoro pet godina. Moji roditelji su vegetarijanci preko 30 godina, pa sam uvijek imala dobar primjer u obitelji, tako da mi ni priprema hrana nije problem. Nikada nisam imala težih zdravstvenih problema, a sada mi je krvna slika savršena. Naravno, moram pohvaliti vegetarijansku kuhinju jer je doista prefina, a i puno ugodnije miriše od pržene mrtve životinje na tanjuru. Zapravo, jedine probleme mi je uvijek izazivalo društvo. Svi ti needucirani ljudi koji, kada kažeš da si vegetarijanac, prvo kažu: 'Pa kaj ti jedeš samo salatu?' Potom slijedi: 'Kaj ti ne fali željeza?' i ona zadnja: 'Pa kak' se ti najedeš?' Te rečenice me užasno živciraju i općenito mi smeta što se meni drugi idu uplitati u prehranu, dok ja njih, koji jedu mrtve, ne prozivam na red. Tako da bih takvima poručila da se prvo obrazuju, a tek tada idu suditi drugima ili sebi. Sve u svemu, sretna sam što više nitko ne treba ubijati životinje zbog mene i vegetarijanstvo bih svima preporučila!'

Maja, 18 godina

'Zašto sam odlučila postati vegetarijanka? Već prije nisam smjela zamisliti da je to što jedem bilo živo, da je ta piletina koju jedem mrtvo pile koje je ubijeno zbog mog ručka. I tako sam odlučila da više ne jedem meso. Veliki pritisak je bio sa strane roditelja i ostatka obitelji, još uvijek su to stalni nagovori da ponovno počnem jesti meso. Bilo mi je malo teže prestati jesti meso prvi tjedan jer mi se dnevni jelovnik sastojao od mesa, ali kada je prošao prvi tjedan, bilo je super. Sigurno da više nikad neću jesti životinje! Sada više nema te krivice da je živo biće zbog mene moralo umrijeti.'

Tea, 18 godina

'Kao dijete sam obožavala sve životinje. Oko desete godine prvi put sam po odlasku u bakino rodno selo shvatila što zapravo znači krava, svinja ili pilić. Sve su to bile simpatične životinje, ni po čemu različite od mačke ili psa uz koje sam odrasla, a definitivno nisu nalikovale na nedjeljni ručak. Nakon nekog vremena doživjela sam prvo klanje, konkretno pilića. Kapljice njihove krvi na betonskom garažnom podu i obješene beživotne vratove vječito ću pamtiti. Od tog trenutka meso sam jela u trenucima kad sam na to bila prisiljena ili kad bih za doručak ritualno dobila paštetu. Između 10. i 11. godine definitivno sam odlučila odbaciti meso životinja i preći na vegetarijansku prehranu jer meso za mene više nije predstavljalo hranu, nego ono što zapravo i jest - ubojstvo. Danas, nakon sedam godina, moj život je drugačiji, kvalitetniji, i moral neupitan. Naravno, kao i sva djeca (veća i manja) koja su shvatila da čine grešku jedući životinje, prošla sam kroz razne prepreke i mitove u kojima se meso veličalo poput neke hrane bogova, najboljeg izvora bjelančevina, željeza i sličnih važnih sastojaka bitnih za rast i razvoj djeteta. Sada sam naučila puno toga o prehrani iako nisam imala pomoć roditelja.'

Dorotea, 17 godina

'Idem u osmi razred osnovne škole. Vegetarijanac sam od rođenja, djelomično zato što su me roditelji hranili bez mesa i jaja, ali sada isto zato jer ne znam nijedan razlog da neka životinja mora biti ubijena samo da ja mogu nešto pojesti. Ima dosta voća i povrća, nema smisla ubijati životinje. Znam kako moji roditelji cijelo vrijeme govore da je moja baka uvijek rekla: 'Ako mu ne date meso, nikad neće biti velik i jak', a sad sam najveći, najbrži i najjači u razredu, pa sad neka mi netko kaže da ne treba biti vegetarijanac.'

Maity, 14 godina