Veliki Novgorod se nalazi na sjeverozapadu Rusije, 200 km od St. Peterbsurga. Kroz grad protječe rijeka Volhov, a da je poseban, potvrđuje i UNESCO-ova zaštita, jer se nalazi na popisu svjetske baštine od 1992.

Jezgra grada je Kremlj, to je ruski srednjovjekovni utvrđeni grad u kojem obiluju brojne crkve i manastiri. Kremlj je ovalnog oblika, građen od crvene cigle koja mi se uvijek dopadala i mogu je zamisliti čak i u svom dnevnom boravku, a kad vidim ovako opasane zidine, jednostavno je prekrasno.

Kako sam bila smještena u hotelu Rusija koji dijeli samo most od Kremlja, imala sam jedinstven pogled na Kremlj čim bih pogledala kroz prozor iz svoje hotelske sobe. Ipak, da ne bi bilo sve idealno, ovog proljeća se radilo na rekonstrukciji mosta, tako da sam do jezgre grada morala hodati i do sat vremena preko drugog mosta, no pješačenje je i tako sastavni dio svakog putovanja.

Rijeka Volhov dijeli grad na dva dijela te bi idealno bilo unajmiti čamac kojim možete doći do Iljmenskog jezera, a tradicija nalaže da će prvi pri prvom izletu na rijeku poljubac s voljenom osobom dovesti do nezaboravne avanture, no to prepuštam drugima...

U Novgorodu se nalazi poznati brončani spomenik 'Millennium of Russia' koji je podignut 1862, za proslavu tisućljeća dolaska kneza Rurika u Novgorod jer je on osnovao grad. Spomenik je visok 15 metara, a predstavlja ruske vladare te istaknute ličnosti iz ruske kulture kao što su Puškin, Ljermontov, Gogolj. Sva sreća pa mi u vrijeme posjeta spomeniku nije trebala Gogoljeva kabanica, niti sam srela Ljermontovljevog junaka našeg doba koji me i tako nikad nije fascinirao, mislim 'junak', naravno.

Odmah iza spomenika 'Millenium of Russia' nalazi se katedrala Sv. Sofije koja je ujedno i najstarija crkva u Rusiji, a i dan danas je u uporabi te je simbol Novgoroda. Fascinantno je koliko toga lijepoga možete vidjeti na tako malom prostoru od toliko značajne vrijednosti koja svjedoči o nekim prošlim vremenima, a i dalje služi svrsi.

Izvan grada nalazi se Vitoslavlitsy, Muzej ruske drvene arhitekture na otvorenom. To je omiljeno mjesto za ljude iz grada jer se tu mogu vidjeti drvene crkve, kapele, mlinovi, staje, seljačke kuće opremljene autentičnim predmetima, posuđem, domaćim priborom, namještajem itd. Na trenutke sam zaboravila u kojem smo stoljeću, činilo se da smo samo mi uljezi koji su danas odabrali krivu odjeću dok negdje u kući stoji stara nošnja. No da, to je muzej i na svu sreću vodili smo se kao ruski studenti tako da je jeftin, a dobar.

Zapravo, cijeli muzej daje jasnu sliku kako je nekoć izgledao život novgorodskog seljaka. Ako se želite još jednom vratiti u prošlost, upoznati život ruskog seljaka, onda je posjet ovom muzeju neizostavno mjesto za vas. Ponekad je zaista lijepo zaboraviti na civilizaciju, osjetiti dašak prošlog vremena, a čini mi se da je ovo ujedno i pravo mjesto za meditaciju.

Veliki Novgorod je posebno mjesto, pa bi bio red da iz njega ponesete i neki lijepi suvenir kojih naravno ima svugdje, uz uvjet da to nije neka jeftina kineska kopija, a na svu sreću, Rusi ipak nude 'kupujmo rusko' i vole reći 'nije kinesko'. Naravno, suveniri uključuju kopije arheoloških nalaza, narukvice, privjeske od bakra, a jedan od poznatijih suvenira je zvono, koje možete kupiti na svakom koraku.

Svako malo zvono predstavlja jedno veliko za koje sam čula da se razbilo prilikom preseljenja iz Novgoroda u Moskvu, tako da u svakom malom zvonu živi čestica velikog zvona. Može se kupiti i kutija od brezine kore kojih ima raznih veličina, tako da se koriste za razne namjene, a nadasve su maštovitog dizajna.

Vidjela sam i zanimljivu čipku, možda nije kao paška, ali vjerujem da bi našim bakama bila zanimljiva. Da, ne zaboravite baki uzeti nešto takvo, one su valjda još jedine koje drže do toga te muzeji i suvenirnice, naravno. Što se tiče meni najdražih suvenira, to su ipak moje osobne fotke koje nosim sa sobom i vjerno čuvam nadajući se da ih zub vremena neće dotući, tj. nadajući se da će CD sa sprženim fotkama izdržati, a ja naći vremena za izraditi fotke i lijepo ih složiti u album. Eh, to mi je uvijek gušt, sjećanje na ovaj grad ću još dugo čuvati, a ako i zaboravim, tu su fotke. No prije toga vjerujem da ću se jednom ipak vratiti. Nadam se da će grad ostati očuvan kao i dosad, a ujedno i živahan, jer spoj ljudi i ovog povijesnog mjesta je ipak nešto što odlikuje ovo mjesto i daje nadu da će grad i dalje živjeti na debelo otisnutim tragovima prošlosti.