Ni slično. Dva dana sasvim su dovoljna za obići ovaj gradić, ako ste brži, i manje, ali pripazite da se ne zaljubite, poželjet ćete ostati i više. Sve je nekako blizu; krenemo od kolodvora prema rijeci spremne za dulje pješačenje, kad ne prođe ni pet minuta, već smo tamo. Čini se da su nas prevarile udaljenosti na karti.

Krivudava rijeka Ljubljanica je, kažu, žila kucavica grada i u pravu su. Što smo joj se više približavale, to je bio veći broj kafića, štandova, ljudi... Sve što se događa, događa se tamo. I velika tržnica na koju se subotom ujutro slijeva većina stanovništva kupiti svježe voće i povrće na desnoj je obali rijeke. Široka svega dvadesetak metara, rijeka razdvaja grad samo simbolički. Kada stojiš na jednoj obali i gledaš na drugu stranu, opet se sve čini jako blizu. Obale su spojene s nekoliko mostova, udaljenih tek stotinjak metara jedan od drugog, tako da šećući se možeš stalno prelaziti s jedne na drugu stranu.

Vrijeme je bilo ugodno, toplo, ne prevruće i vjerojatno je to pomoglo dojmu koji nam je grad ostavio. Šećući se tim starijim dijelom grada, kraj kafića, uskim kamenom popločenim ulicama, prelazeći preko mostova, sve nam je bilo zadovoljstvo i osjećale smo se kao kod kuće, kao da smo u vlastitom dnevnom boravku, toliko je atmosfera bila ugodna. Glavni trg, Prešernov, na kojem se nalazi simpatična ružičasta crkva Marijina uznesenja, kružnog je oblika. Ulice koje u nj ulaze kao da su u blagoj padini i dobivaš dojam kao da se svi ljudi uvijek slijevaju prema tom središnjem mjestu, trgu. Dekor na trgu bio je i više nego zanimljiv, zapravo može se reći dekor u zraku, iznad trga! Oduševila nas je sama ideja - na dugačkim sajlama visjela su neka umjetnička djela! Genijalno!

Kad smo već na početku usporedili Ljubljanu sa Zagrebom, spomenut ćemo to da i ovdje postoji uspinjača, koja nas je podigla na Ljubljanski grad. Naravno, postoji i planinarski put, nekolicina njih, ali ipak smo odabrale ići tim putovima samo u povratku. S Ljubljanskog grada pruža se lijep pogled na čitav grad i okolicu, pogotovo ako se popnete na vidikovac, toranj koji je u sklopu svega. Nakon svega toga slijedi možda i najbolji dio, povratak dolje. Ako odaberete pravi put naići ćete na jedno od nikud stvoreno dječje igralište, hrpu stepenica u starim zidinama, možda sresti i jednog starog djeda koji bi vas mogao naučiti nešto finskog, i na kraju sići u sam centar jednom uskom kamenom ulicom zvanom Reber koja je baš kao stvorena da se u njoj slikate u skoku. Probajte, koliko god godina imali!

Inače, Ljubljana je jako čista i nigdje nismo primijetile nijedan papirić na podu. Susrele smo i mnogo tzv. eko-otoka sa po nekoliko kontejnera za razne vrste smeća. Boja Ljubljane je zelena, simbol grada je zmaj, naravno zeleni, i košarkaši ljubljanske Olimpije nose zelene dresove. Sve to na neki način pridonosi ekološkoj sređenosti grada. Oaza mira nalazi se desetak minuta od Prešernova trga, a to je park Tivoli. Ispresijecan mnoštvom stazica, s mnogo zelenih klupa i velikog zelenog drveća, pružit će odmor svakome. Za lijepa dana ljudi dolaze na piknike, učiti, čitati, ili samo leći na travu i odmoriti. Jedan veliki plus gradskom prometu daju bicikli, koje ljudi masovno koriste. Nenaviknute da bismo nekome mogle i zasmetati, često smo stazom hodale po dijelu za bicikle, dok nam ubrzo netko iza leđa ne pozvoni. Uvidjele smo da se tamo stvarno staza za bicikle koristi za vožnju biciklom i da ih ima stvarno puno te smo počele paziti kuda se šećemo.

U centru grada ćete rijetko naići na samoposlugu, a supermarketa ni nema. Na jednom semaforu postavljeno je brojilo za koliko će se sekundi ugasiti zeleno svjetlo, genijalno! Svakako posjetite kafić (u jednoj od uličica na desnoj obali rijeke) koji je ukrašen kosturima, kosturskim glavama, 'strašnim' slikama i u kojem se konobari prema vama ponašaju kao da ste svaki petak ondje, apsolutno prijateljski! Pripazite, kada sjedite u nekom od kafića ili restorana na otvorenom, vjerojatno će vam se nekoliko vrabaca prošetati po stolu. Tko zna, možda i nuždu obave, ali ništa strašno.

Jedno od najzanimljivijih odredišta za mlade svakako je Metelkova, koju smo mi sebi opisale kao 'Prijateljska kuća'. To je prostor od nekoliko kuća, dvorana, kafića, s velikim dvorištem u kojem se skupljaju mladi iz cijelog svijeta, svi koji su u posjetu Ljubljani. Često su tu koncerti, glazba, druženja, a neki ljudi tamo i žive. Jako je šareno i kreativnost frca iza svakog ugla.

Da rezimiramo, vratile bismo se opet, svaki vikend po mogućnosti, jer tako pitomo, a urbano mjesto dugo nismo doživjele. A stih iz jedne lijepe pjesme najbolje će opisati koliko je lako otići do Ljubljane...

'...vozim te u Ljubljanu,
stat ćemo samo da uzmeš osobnu i pidžamu...'
~ Ramirez, Jedan jedan ~