Možda vam se čini kao da je u trenu proletjelo vrijeme otkako ste svog psa kao štene doveli kući, gledali ga kako odrasta u razigranog psića, a potom i dobiva prve sijede, usporava hod i sve češće mirno leži sklupčan u vašoj blizini. Suočiti se sa starenjem četveronožnog člana obitelji nije nimalo lako. Ali postaje lakše kada znate da činite baš sve što je u vašoj moći kako biste njegov (prekratak) život produljili i osigurali mu sretnu i zdravu starost.

Srećom, psi u današnje doba žive znatno dulje nego prije 10 ili 20 godina, a o ključnim faktorima dugovječnosti pasa i načinima kojima im možemo produljiti život za tportal je govorio jedan od najuglednijih kirurga i vlasnik ambulante Vet-Point, dr. vet. med. Žarko Ćirić.

'Mali psi, poput pinčeva, maltezera i pokojeg yorkieja, nerijetko sretno žive od 14 do 17 godina. Srednji psi otprilike dožive 13 do 14 godina, a životni vijek velikih pasa najčešće iznosi oko 10 do 12 godina. Istina je da se životni vijek pasa u proteklom desetljeću produžio, i to za oko sedam godina, a rekao bih da je ključan razlog u naprednijim metodama liječenja i pristupu zdravlju', govori nam veterinar i dodaje: 'Dob od oko sedam godina ona je u kojoj bismo svog psa trebali početi tretirati kao starijeg. Ovo je dob u kojoj je bitno krenuti na sistematske preglede barem jednom godišnje.'

Ništa bez uravnotežene prehrane

Jedna od stavki koja igra iznimno veliku ulogu u zdravlju psa jest prehrana. Još je uvijek velik broj onih koji će svog ljubimca počastiti raznim slasnim zalogajima sa stola, uključujući slatku, slanu i masnu, često termički obrađenu hranu. Dr. vet. med. Ćirić naglašava da je upravo izbjegavanje hrane koju psi ne bi smjeli jesti ono što će bitno utjecati na njihovu dugovječnost.

'Zapravo nije toliko bitno koje točno namirnice dajete psu koliko je bitno da mu ne dajete ono što ne smije. Psi nikako ne bi smjeli jesti našu hranu, posebno ne masnu i slanu, ili salame i slične prerađene namirnice koje im se često daju. Kada je riječ o dodacima prehrani, uvijek savjetujem da se u određenim periodima psu daju različiti dodaci kako bi se osigurala raznolikost nutrijenata.’

Pretilost skraćuje život

U namjeri da svojim ljubimcima što više udovolje i vide ih sretne i zadovoljne, vlasnici im nerijetko daju znatno veće količine hrane od preporučene. Ako tome pridodamo činjenicu da većina nema vremena odvoditi psa u dugačke i fizički zahtjevnije šetnje, u kojima bi se potrošile dodatne kalorije, neizbježna posljedica jest pretilost.

No debljina pasa ne shvaća se uvijek dovoljno ozbiljno, a riječ je o problemu koji može imati razne negativne posljedice po zdravlje, posebno u starijoj dobi, kada je sve teže skidati kilograme viška.

'Pretilost opterećuje zglobove i kardiovaskularni sustav te općenito nepovoljno utječe na zdravlje', ističe dr. Ćirić.

Ako se ne riješi, pretilost psa također povećava rizik od razvoja drugih bolesti ili zdravstvenih problema kao što je artritis, a masne stanice proizvode hormone koji povećavaju upalu u tijelu, uzrokujući više nelagode i boli. Zbog toga se psi manje žele kretati, a to dovodi do daljnjeg debljanja, pogotovo ako ih hranimo istom količinom kao da su aktivni. I to nas dovodi u začarani krug koji bi mogao rezultirati skraćenim životnim vijekom pasa.

Dapače, istraživanje objavljeno 2018. godine u Journal of Veterinary Internal Medicine, provedeno na 57.800 pasa, dokazalo je da postoji direktna poveznica između pretilosti i smanjene životne dobi. Primjerice, pretili yorkieji prosječno su živjeli 13,7 godina, a oni preporučene kilaže oko 16,5 godina.

Važnost fizičke aktivnosti

Kako biste prevenirali gomilanje kilograma, osim slijeđenjem uputa o preporučenim dnevnim dozama na pakiranjima hrane (ili po preporuci veterinara), važno je poticati psa na kretanje. Mnogi griješe kada procijene da je prestar za dugačke šetnje te samoinicijativno krenu smanjivati količinu kretanja, a upravo je ona bitna za cjelokupno zdravlje.

‘Ne trebamo smanjivati fizičku aktivnost jer će je pas sam smanjiti kada se više ne bude mogao toliko kretati. Bitno je da ostane pokretan jer mu se kretanjem održava dobro stanje kostiju, zglobova, mišića i krvožilnog sustava’, kaže dr. Ćirić i još jednom napominje da je, osim održavanja psa fizički aktivnim, kao preventivna mjera poželjan redovit sistematski pregled.

Kako izgleda sistematski pregled?

'Nerijetko se dogodi da nam dođe pas čija je bolest u fazi u kojoj je više ne možemo toliko uspješno liječiti kao što smo mogli da je otkrivena u ranijoj fazi. Upravo tome nam služi sistematski pregled. Na njemu dajemo formular s raznim pitanjima o njegovom ponašanju i navikama kako bismo saznali sve mjerodavne podatke o zdravlju i stanju psa. Primjerice, ako saznamo da često kašlje, da ide jako teško po stepenicama, da ne može brže potrčati, onda ćemo na tom sistematskom pregledu veću pozornost staviti na pluća i srca, nego primjerice na lijevo koljeno, s kojim pas nema problema', kaže veterinar i opisuje što još možete očekivati na temeljitom sistematskom pregledu:

'Nakon razgovora radimo opći pregled te gledamo limfne čvorove, sluznice, bilo, slušamo disanje, radimo kompletnu krvnu sliku i biokemiju. Poslije dobivenih nalaza vidimo što je još potrebno napraviti od pregleda, a to također ovisi o dobi i stanju psa jer nije isto ako dođe onaj od sedam godina, koji juri stepenicama, ili od 14 godina, koji već jedva hoda. Tu je i ultrazvuk trbuha, kojim gledamo stanje bubrega, provjeravamo postoji li mjehur s kamencima, ima li pas povećane limfne čvorove, postoje li promjene na jetri i sl. Nakon toga ide pretraga urina; vlasniku damo zdjelicu kojom on u šetnji ulovi uzorak i potom radimo pretrage u ambulanti. Ako je sve u redu, vidimo se za godinu dana, ali vlasnici starijih pasa najčešće nam dolaze dvaput godišnje.'

Ako se pitate je li prerano odvesti svog mladog i poletnog dvogodišnjeg psa na sistematski pregled, odgovor je - ne.

'Nikad nije prerano, ali nije ni toliko nužno jer je znatno manja šansa da bismo išta pronašli, odnosno puno je važnije da dođete sa psom nakon što navrši šest, sedam godina.'

Nisu bitne godine, već zdravlje

Nekim vlasnicima savjetovano je da je starijeg psa bolje eutanizirati nego izložiti oporavku nakon operacije te su uspavani, iako je i za njih postojala metoda liječenja. Postoji li dobna granica za odlazak na operaciju?

'Moje iskustvo je da nisu bitne godine, već zdravlje. Ako je pas dovoljno zdrav za operaciju, onda je izvodimo i koristimo svaku mogućnost da mu produljimo život. Ima pasa koji se s 14 godina igraju kao štenci. Sva sreća da nemaju pojma koliko imaju godina. Eutanazija je opcija samo kada se iscrpe sve druge mogućnosti liječenja i kada pas pati te je jasno da neće biti bolje', zaključuje dr. vet. med. Ćirić.