Ove nedjelje slavimo Uskrs, najstariji i najveći kršćanski blagdan. Spomen Kristova uskrsnuća, kao temelj kršćanske vjere, štovao se još u ranokršćansko doba i to svake nedjelje. Jedanput godišnje slavi se od sredine drugog stoljeća, no njegova proslava nije određena datumom te je zbog toga kroz povijest uzrokovao česte razmirice među kršćanima, a dogovor oko zajedničkog datiranja u zapadnom i istočnjačkom kršćanstvu nije postignut do danas
Važnost Uskrsa za kršćane se očituje kroz više stvari. Kao prvo, Isus je ispunio obećanje da će pobijediti smrt i time nam pokazao da mu možemo vjerovati vezano uz ostala obećanja. Njegovo nam uskrsnuće također ulijeva sigurnost da će vladar vječnog Božjeg kraljevstva biti živi Krist i daje nadu da ćemo i sami uskrsnuti. Isto tako, ukazuje da Božja sila koja je Krista vratila iz mrtvih može u život vratiti moralno i duhovno mrtve te nam pomoći da se mijenjamo i rastemo.
Priprema za proslavu Uskrsa
Same pripreme za slavlje Uskrsa počinju Čistom srijedom ili Pepelnicom, kojom započinje i četrdesetodnevno razdoblje zvano korizma. Za one koji još nisu kršteni to je vrijeme pripreme, a kršteni se u korizmi prisjećaju svog krštenja. Osim toga, kršćane se poziva na pokoru kroz molitvu, post i dobra djela.
Korizma završava Velikim četvrtkom, koji uz Veliki petak i Veliku subotu čini Vazmeno trodnevlje. Na Veliki petak, dan Kristove muke i smrti, utihnu orgulje i crkvena zvona, nema misnog slavlja i vjernici se u crkvi okupljaju u tišini, a za katolike je zapovijedan post i nemrs.
Simbolika Uskrsa
Isus Krist, sin Božji, mučen je i razapet na križ, na kojemu je umro na Veliki petak. Svojom smrću oslobodio je čovječanstvo od grijeha, a trećeg dana uskrsnuo je iz mrtvih i taj dan, na kojemu se temelji kršćanska vjera, nazivamo Uskrs.
U noći između Velike subote i Uskrsa održava se u crkvama uskrsno ili vazmeno bdijenje, na kojemu se slavi za Rimokatoličku crkvu najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njome počinje uskrsno vrijeme. Liturgija započinje paljenjem uskrsne svijeće, koju svećenici unose u zamračenu crkvu te se njen plamen prenosi na svijeće vjernika, a vatra simbolizira novi život i uskrsnuće. Tijekom mise se pali i uskrsna vatra na uskrsnoj svijeći.
Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja, stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. U posljednje vrijeme za one koji ne mogu ili im je teško ustati na ranu jutarnju misu obavi se blagoslov hrane i na večernjoj subotnjoj misi.
Na sam Uskrs vjernici na jutarnju misu donose košare s hranom koja se blagoslovi tijekom bogoslužja. Slavi se Kristovo uskrsnuće pa se pjevaju veselije i svečanije pjesme, a treća od pet crkvenih zapovijedi nalaže vjernicima da se barem jednom godišnje ispovjede i o Uskrsu pričeste.
U košari s hranom, koju će vjernici blagovati za uskrsni doručak, nalaze se kuhana šunka i drugi suhomesnati proizvodi, kruh, mladi luk ili rotkvice, a neizostavni dio svake uskrsne košare su šarena uskrsna jaja koja se ukrašavaju na Veliku subotu.
Uskrs uvijek slavimo nedjeljom i nema fiksni datum
Za razliku od Božića koji slavimo 25. prosinca, Uskrs nije strogo vezan za datum i slavi se uvijek nedjeljom. Kroz povijest su postojale brojne prepirke oko datiranja. Razmimoilaženja su razriješena na ekumenskom koncilu u Niceji 325. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca – uštapa (između 21. ožujka i 25. travnja), što su računali astronomi u Aleksandriji. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi u nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila.
Crkva je rabila vlastite metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeća, kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u upotrebi gregorijanskog i julijanskog kalendara zapadne i istočne crkve imaju različite datume Uskrsa, koji se ponekad ipak poklope. Tako je bilo i prošle godine, kada smo ga svi slavili 16. travnja, dok su ga samo godinu dana ranije zapadne kršćanske crkve slavile 27. ožujka, a istočne 1. svibnja.
Na Svjetskom crkvenom kongresu održanom 1997. godine u Siriji donesena je nova metoda računanja koja bi trebala zamijeniti dosadašnju i ukloniti nesklad između datiranja zapadnog i istočnog kršćanstva. Reforma je predložena 2001. godine, ali još nije usvojena.