Dio hrane koju svakodnevno jedemo i koja nam je dostupna na policama supermarketa upitne je kvalitete. Sve više istraživanja pokazuje da namirnice obiluju aditivima koji su potencijalno opasni za zdravlje. Iako se proizvođači, ali i oni koji nadziru kvalitetu hrane, opravdavaju da je riječ o malim količinama aditiva koji ne mogu nanijeti štetu ljudskom organizmu, ipak valja biti oprezan jer pojedine namirnice za koje je poznato da sadržavaju nezdrave aditive konzumiramo gotovo svakodnevno. U takvim slučajevima količine onda više i nisu toliko bezazlene. Ako se pitate zašto su aditivi nužni, odgovor je vrlo jednostavan – jeftiniji su od nekih drugih sastojaka.

'Prehrambena industrija možda želi, ali ne može proizvoditi hranu bez aditiva. To je tehnološka nužnost. Aditivi u hrani također su posljedica nepismenosti stručnjaka ili su pak zahtjev jeftinih financijskih konstrukcija. Tako se, primjerice, hrana boji u žuto sintetskim bojilom tartrazin (E-102), a ne prirodnim bojilom riboflavinom (E-101), i to zato što je tartrazin desetak puta jeftiniji. A gazirani se sokovi konzerviraju kontroverznom benzojevom kiselinom (E-210) koja je desetak puta jeftinija od neškodljive sorbinske kiseline (E-200)', pojašnjava nam prof. dr. Valerije Vrček s Farmaceutskog biokemijskog fakulteta.

Profesor Vrček ističe kako nisu svi E-brojevi otrovi: 'Na službenom popisu prehrambenih aditiva nalaze se kalcijev karbonat (E-170), vitamin C (E-300) ili limunska kiselina (E-330). To su neškodljive kemikalije i mogu se jesti svaki dan. Za razliku od njih sva azo-bojila (azorubin ili E-122, gelborange s ili E-110, amaranth ili E-123, green S ili E-142 itd.) dokazano su štetne kemikalije kojima nije mjesto u prehrani čovjeka. Nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost i služe jedino za maskiranje hrane.'

Mnoga sredstva za konzerviranje, poput benzoata ili nitrita i nitrata čuvaju hranu, ali ne čuvaju ljudsko zdravlje. Sve te kemikalije, kako ističe profesor Vrček, povezane su s nastankom kancerogenih spojeva u ljudskome organizmu: 'Na listi sumnjivih aditiva koje bi svakako trebalo izbjegavati, nalazi se antioksidans butilhidroksianisol (E-320), zgušnjivač karagenan (E-407), pojačivači okusa glutaminati (od E-620 do E-625) te umjetna sladila acesulfam (E-950), aspartam (E-951) i ciklamati (E-952). Takve bi E-brojeve nadležne institucije trebale istaknuti crvenom bojom i upozoriti javnost da je njihova sigurnost za zdravlje – znanstvena kontroverza!'

Karagenan se, primjerice, može pronaći u mliječnim proizvodima, a nitriti u suhomesnatim namirnicama. Pojačivači okusa prisutni su u grickalicama i gotovim jelima, dok se umjetna sladila mogu naći u dijetalnim proizvodima. 'Azo-bojila nalaze se posvuda jer, prema marketinškoj logici, svakoj hrani nedostaje nijansa neke svježe boje', navodi Vrček.

Nije sigurna ni dječja hrana!
Posebno zabrinjava prisutnost aditiva u dječjoj hrani. 'Djeca vole šareno pa im prehrambena industrija nudi cijeli spektar azo-boja u svim slatkišima. Tek je nakon takozvane 'southamptonske' studije iz 2007. godine započelo postepeno povlačenja azo-boja. Barem deklarativno. Studija je pokazala da azo-boje u hrani izazivaju hiperaktivnost i alergije kod djece. Mnogi sokovi i gazirana pića sadržavaju benzojevu kiselinu (E-210) koja se u reakciji s vitaminom C pretvara u kancerogeni benzen, a mnogi slani proizvodi, grickalice i krekeri, natopljeni su pojačivačima okusa koji se povezuju s neurološkim i imunološkim poremećajima kod djece', naglašava profesor Vrček.

Dodaje i kako su u zabludi svi oni koji koriste 'light' proizvode te misle da se zbog toga hrane zdravo: 'Takve namirnice nemaju dodani šećer, ali sadržavaju sintetske kemikalije poput acesulfama, aspartama, ciklamata i saharina. To su laboratorijska sladila bez kalorija i bez uputa za sigurnu uporabu. O mnogim se zaslađivačima vode znanstveni ratovi zbog štetnosti njihovih razgradnih produkata. Tako je poznato da se aspartam u organizmu razgrađuje do formaldehida koji se nalazi na službenoj listi kancerogenih spojeva. Da paradoks bude veći, mnoge znanstvene studije pokazuju da redovita uporaba umjetnih sladila – deblja!'

Bolje kupovati na tržnici nego u supermarketima
U šumi današnje ponude različitih proizvoda, teško se snaći i odabrati one koji će pozitivno djelovati na naše zdravlje. Ljudi više ne znaju gdje kupovati i koja prodajna mjesta zaista nude zdrave ili barem zdravije proizvode. 'Na tržnicama se ne nudi hrana s aditivima, a proizvodi s 'eko' ili 'bio' etiketama su mnogo kvalitetniji, doduše i skuplji od onih na policama supermarketa. Sve ostale usporedbe supermarketa i tržnica te eko trgovina su pokušaj relativizacije – ah, sve je to isto! To je relativizacija koja ide u korist velikim prodajnim lancima. Za razliku od 'bakice na placu', supermarketi ne nude svoje proizvode, već ubiru maržu nad masovnom i jeftinom robom iz šlepera. Onaj tko smatra da je sve to isto, izbjegava odgovornost, braneći svoju komociju ili je škrt, braneći svoj džep. Kupovanje hrane, baš kao i njezina priprema, zahtijeva maštovitost i trud', ističe Vrček.

Iako aditiva ima i u organskim proizvodima, ipak ni izbliza nisu prisutni u tolikom broju. 'Ako kupujete organske proizvode možete očekivati 200-tinjak aditiva manje jer su mnogi zabranjeni u ekološkoj proizvodnji hrane', kaže profesor Vrček.

Oni koji se žele brinuti o svojemu zdravlju te preuzeti odgovornost za namirnice koje konzumiraju, svakako bi se trebali bolje informirati o hrani, ali i svim štetnim aditivima koji se nalaze u dostupnim proizvodima. Ako želite naučiti više i bolje se informirati o E- brojevima, možete to učiniti na internetskoj stranici www.e-brojevi.udd.hr kojoj je i cilj upozoriti građane, ali i liječnike na štetnost određenih E-brojeva.