Možda ste mislili da samo vukovi i psi zavijaju pa bi vas moglo iznenaditi da neki majmuni i miševi to također rade. Vukovi zavijaju iz tri razloga – teritorijalno upozorenje drugim vukovima, dozivanje pripadnika svog čopora te održavanje kontakta s pripadnicima čopora koji nisu u blizini.

Vukovi gotovo uopće ne zavijaju tijekom podizanja mladunaca da drugi grabežljivci ne bi otkrili gdje im se nalazi leglo.

Osim vukova, kojoti, čagljevi i psi zavijaju. U slučaju pasa zavijanje nije pravo jer nije dovoljno glasno i ne traje dovoljno dugo. Psi često zavijaju zbog toga što njihovi vlasnici obraćaju pažnju na takvo glasanje. Mnogi ljudi čak takvo glasanje nazivaju pričanjem.

Neki psi zavijaju kad se žele pariti, drugi pak to čine kao odgovor na neočekivane slične zvukove poput sirene. Psi koji ne zavijaju najčešće proizvode slične zvukove. Aljaški malamuti i sibirski haskiji imaju najsličnije zavijanje vučjem.

Osim vučje šire porodice, u divljini zavija još nekoliko vrsta. Među njima su sjevernoamerički miševi.

Sjevernoamerički miševi noćna su vrsta koja piskutavo zavija kako bi svima dali do znanja gdje je njihov teritorij. Druga posebnost tih slatkih miševa je ta da mogu pojesti otrovnog škorpiona jer imaju sposobnost pretvoriti te toksične spojeve u analgetik.

Zadnja vrsta koja zavija su urlikavci. Kao što im samo ime kaže, ti majmuni stvarno se mogu glasati. To je zato što imaju podjezičnu kost koja služi kao rezonator.

Urlanje kod majmuna služi kao način zastrašivanja grabežljivaca.