Budući da živimo u sve ubrzanijem svijetu pod sve većim stresom, sve je više situacija koje nas ljute, piše portal InsideOut.hr. Potrebno je zapitati se na koga se to u stvari ljutimo i zašto?

Sve doživljavamo osobno
U kulturi koja nam sve pruža, gdje se vrijednost svega mjeri novcem i vremenom, živimo pod sve većim pritiskom postignuća i uspješnosti. Zapadno društvo je postalo potpuno individualističko i materijalističko. Ljudi su se navikli dobiti odmah sve što žele i da sve bude po njihovom.  Zaposlenike na šalterima doživljavamo odgovornima za sporost birokracijskih postupaka i slično. Percepcija da sve treba biti podređeno nama, brzo i jednostavno odvela nas je u veliku krajnost koja nam u biti onemogućuje miran i skladan suživot s drugim ljudima i društvom u cjelini. Zbog takvog načina života smo pod dodatnim stresom te nam izljevi bijesa ili ljutnja koju zadržavamo u nama oduzimaju postupno naše vrijeme i skraćuju životni vijek. Kako ne bismo na ljutnju potošili četvrtinu svog života, potrebno je osvijestiti zašto se i na koga ljutimo.

Izvorište ljutnje
Kao što je prethodno navedeno ljutimo se jer događaje koji nisu direktno vezani za nas doživljavamo osobno. Ne prihvaćamo tuđe pogreške i od drugih očekujemo savršenstvo. Vrijeme je da zavirimo u sebe i razmislimo o tome kakvi smo to mi kad se stalno ljutimo i kad imamo tako jake ispade bijesa koje ne možemo kontrolirati. Također, ako nam se događa pred našim partnerima ili djecom da imamo ispade ljutnje, tada je zaista vrijeme za akciju jer više nemamo niti grama kontrole. Važno je zapitati se koji je to okidač u nama da se poistovjećujemo sa situacijom koja nam se događa i doživaljavamo ju osobno. Jednom kad otkrijemo izvor naše ljutnje i naših problema možemo se usmjeriti na njihovo rješavanje. To kako drugi ljudi voze i koje pogreške čine u prometu nije unutar našeg utjecaja. No, to kako ćemo mi reagirati na 'ljudsku glupost' itekako jest.

Stiskanje kočnica
Vrlo je važno u prometu biti koncentriran i pratiti što se događa na cesti kako bismo na vrijeme reagirali i stisnuli kočnice. Isto je i s ljutnjom. Jedna od vještina kontroliranog upravljanja ljutnjom je motrenje pojave i razvoja tog osjećaja. Kada osvijestimo da nam se ljutnja javlja, potrebno je početi stiskati kočnice. Dubokim disanjem i koncentracijom na tu radnju smirit ćemo reakcije u tijelu koje se javljaju kao popratna pojava ljutnje, ali ćemo i maknuti misli od izvora ljutnje. Jednom kad mozak od tijela počne dobivati drugačije signale, kad se tijelo 'smiri' nestat će i uzbuna i ljutnja. Kad se ljutimo s nekim realnim razlogom jer nam netko nešto čini nažao i čini nam nepravdu, reagirat ćemo opet kontrolirano, ali na drugi način.

Tako možemo fizičkom aktivnošću rješavati problem ljutnje. Možemo se umirivati, otpuštati i opraštati te se na taj način nositi s ljutnjom. A možemo i ljutnju iskoristiti kao poticajnu energiju da učinimo nešto kreativno. Važno je prihvatiti ljutnju kao osjećaj koji svatko osjeća i koji je prisutan i ima svoju funkciju kao i svaki drugi osjećaj. No, naša je odgovornost da se ne moramo ponašati iz tog osjećaja, već da naučimo kako upravljati ljutnjom i iz nje profitirati.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju InsideOut.hr.