Gottlieb je samohrana majka i sama priznaje da bi joj bilo bolje da se skrasila s jednim od 'savršeno prihvatljivih, ali neinspirativnih muškaraca' koje je odbila tijekom svoje uzaludne potrage za savršenim muškarcem. Ona tvrdi da je vjerovanje da postoji idealan muškarac samo mit, a za to okrivljuje romantične filmove koji ohrabruju žene da traže istinsku ljubav.

Žene koje su same u 40-ima i koje tvrde da su sretne samo se zavaravaju, poručuje autorica. 'Moj san, kao i san moje majke i njezine majke, bio je zaljubiti se, udati i živjeti sretno do kraja života. Naravno, žene danas to neće baš tako lako priznati, ali upitate li bilo koju 40-godišnju heteroseksualnu ženu za čim najviše čezne u životu, vrlo je vjerojatno da odgovor neće biti bolja karijera, uži struk ili veći stan. U većini slučajeva priznat će da žele supruga i dijete', tvrdi Gottlieb.

Ženski problem je, smatra autorica, što najčešće previše idealizirajubrak. 'Odrasli smo idealizirajući brak, ali da smo samo realističnijeshvaćali njegovu dobrobit, drugačije bismo postupali. Zbog toga smonapustili neinspirativne veze koje su nas mogle usrećiti. Kad se držimoideje romantične ljubavi, imamo fantaziju da će nas ta razina strastvenogintenziteta učiniti sretnijima. Naime, udaja za G. Dovoljno Dobrogmože biti jednako održiva, pogotovo ako tražimo pouzdanog životnogsuputnika. Ono što brak čini dobrim nije nužno ono što čini dobrimromantičnu vezu. Brak nije gozba strasti, to je partnerstvo stvoreno davodi vrlo malen, prizeman i često dosadan neprofitni posao. A to mislimna najbolji mogući način', kaže Gottlieb.

Inspiracija za knjigu bio joj je članak koji je objavila 2008. u Atlantic magazineu, a bio je tolika senzacija da je odmah izazvao pažnju Oprah Winfrey. Prava na knjigu otkupila je producentska kuća Tobeyja Maguirea.