'Dobro slušam i gledam, primjećujem stvari koje se događaju oko mene. A ni mene život nije mazio, bio je dosta buran i prolazio sam i sunčane i kišne dane. I snjegove, i svašta... Nisu to samo pjesme, tu je mnogo filmske glazbe i drugih stvari. Tih tisuću osamsto brojeva je oko 70 sati, to je skoro tri dana glazbe... to je puno, ali nije ništa naspram Đorđa Novkovića, koji je do smrti imao tri i pol tisuće pjesama. On je bio još vrjedniji od mene, ali sam ja puno više putovao. Još na stari način komuniciram s ljudima, kao da ne sviram ja, nego oni. Mijenjamo uloge', rekao je Rajko.

Dodao je da mu se sviđa rad Tonyja Cetinskog, Gibonnija, Massima te ih istaknuo kao glazbene gospodare hrvatske scene. Što se beogradskih obožavatelja Novih fosila tiče, Rajko je rekao da bi bili na ponos i diku svakome izvođaču.

'Sve ove godine koje nismo dolazili u Srbiju oni su u Beogradu organizirali tulume s našom glazbom i zabavljali se kao da smo tu. E, pa sada se dogovaramo da doista samo za njih budemo tu, prije ili poslije koncerta. To nije klasičan klub obožavatelja koji se bavi našim životima, to su ljudi koji štite glazbu Novih fosila od zaborava, mržnje, negativnih vibracija. Ako ništa drugo, samo zbog njih je vrijedilo što sam život posvetio glazbi', kaže Rajko.