Autorica Shani Boianjiu u romanu Vječne ratnice u izdanju nakladničke kuće Znanje opisuje transformaciju djevojaka u vojnike, dok se pokušavaju uhvatiti u koštac s problemima odrastanja i odnosima s ljudima oko sebe, i dok stalna prisutnost straha izvlači najgore iz njih. Boianjiu povezuje motive odrastanja, seksualne inicijacije, strastvenog prijateljstva i potrebe za samostalnošću sa šokantnom stvarnošću vojničkog života.
Yael, Avishag i Lea odrastaju u pograničnom izraelskom gradiću u kojem pohađaju srednjoškolsku nastavu u montažnoj kućici. Njihovo prijateljstvo pomaže im da lakše podnesu monotoniju provincijske svakodnevice. Nakon unovačenja, djevojke se, svaka na svoj način, snalaze u teškim vojničkim uvjetima. Yael prolazi obuku za strijelca i flerta s momcima. Avishag nadzire izbjeglice koji pokušavaju prijeći granicu. Lea, na kontrolnoj rampi, zamišlja priče o ljudima koji prolaze pokraj nje.

Ulomak iz knjige

Mi možda mislimo da Tom ima najlakši posao u Izraelskim obrambenim snagama, ali on je znao da zapravo ima najteži posao na cijelom svijetu. Da, proveo je cijelu službu u Tel Avivu, samo pet minuta hoda od Azrielija, najvećeg i najsvjetlijeg shopping centra u zemlji — ipak je to mjesto u kojem je smješten stožer vojske, i načelnik glavnog stožera; i jesu ga puštali kući svaki dan u osam, i čak je mogao spavati kod roditelja; i sve što je morao činiti jedanaest sati koliko je bio dežuran bilo je sjediti iza drvenog stola i buljiti u crveni telefon. Ali čekajte — znamo li mi stvarno koliko je teško buljiti u crveni telefon koji nikad ne zvoni? Svaki dan, od osam do osam sa samo dvije pauze od trideset minuta za hranu i pišanje?

Tri godine? Stavite samo telefon na stol i pokušajte buljiti u njega. Nećete izdržati dulje od petnaest minuta.

U Tomovom su uredu trideset i četiri odjeljka, i na njegovu sreću, on je smješten tako da, ako ispruži vrat, može vidjeti dva lista fikusa i sat na zidu. Dogovorio se sam sa sobom da ne smije misliti na Gali do petnaest minuta prije odlaska. Prije toga, radi sve ostalo. Čupa si obrve prstima. Broji zube svojim ljubičastim piercingom na jeziku.

Misli na Katie Holmes, onda na Shakiru. Ali o Gali Tom ne maštari do petnaest minuta prije kraja smjene. Ne može, inače ga previše boli. Večeras ide posjetiti Gali prvi put u zadnja dva mjeseca, pa bi to moglo objasniti erekciju koju odmah dobije kad si dopusti pomisliti na miris šampona Herbal Essence od nara, ali mi znamo da je zapravo dobije svaki put kad si dopusti da misli na nju.

Najgore je kad je dobije točno usred smjene. Mogla bi to biti najmanja trunčica prašine u ustajalom uredskom zraku, mogao bi kihnuti i sjetiti se trenutka kad je kihnula zadnji put kad ju je vidio — kako njezin čvrsti bakreni konjski rep poskakuje gore-dolje — i to bi bilo to, bio bi gotov do kraja smjene, i patio bi.

Zna li netko kako se kaže 'Nemoj to raditi« na ukrajinskom? Trebali smo naučiti ukrajinski. Ne cijeli jezik — bilo bi dosta da znamo reći samo 'Nemoj to raditi'. Bilo što zaustavilo bi Mašu taj dan. Zapravo uopće nije bila loša cura.

Iako su Berežani malen grad u Ukrajini, Maša je bila sama cijelo vrijeme zbog svog posla. Bila je odgovorna za brojanje i predavanje ispunjenih formulara za narudžbu cipela proizvedenih u tvornici taj dan, tako da je zapravo radila nakon što su drugi ljudi radili podosta sati proizvodeći cipele. Nikad nije trebala biti u uredu prije dvanaest, a nekad bi je, i kad bi došla u jedan, Julian pustio da se izvuče. Morala je ručati sa svojom starom majkom koja bi je ljubila u čelo kad ja stajala na pragu i kretala van.

Maša se ponosila majčinim poljupcima, ali je i voljela što ih nitko nije vidio u to prazno doba dana, kao da je ta uobičajena majčinska ljubav tajna u Mašinom svijetu. Kad je hodala na posao preko tržnice, zastala bi kraj čovjeka s rajčicama i gledala ga kako preslaguje svoje rajčice u savršen trokut, a zatim počinje ispočetka uzdahnuvši. Sva su djeca bila u školi, a njihovi roditelji na poslu i jedini ljudi tamo bili su starci i nezaposleni koji su hodali ulicama strpljivim, mekim koracima.

Sve je bilo uobičajeno, ali lakše — kao kad vidiš videosnimku svoje spavaće sobe kad nisi tamo.

Roman Vječne ratnice u u izdanju nakladničke kuće Znanje dostupan je u knjižarama po cijeni od 99,00 kn.