Ugljikohidrati su već neko vrijeme na lošem glasu, no treba znati kako su oni, uz bjelančevine i masti, i tzv. makronutrijenti - hranjive tvari koje tijelo treba u većim količinama - te ujedno glavni izvor energije. Naime, tijekom probave pretvaraju se u šećer (glukozu) i opskrbljuju naše stanice energijom.

U svakom slučaju, tijelo može pohraniti ograničenu količinu ugljikohidrata u obliku glikogena u jetri i mišićima, a sav će višak uskladištiti u obliku masti.

Osim toga, na ugljikohidrate reagiramo individualno - neki se ljudi npr. mogu osjećati bolje uz doručak s više ugljikohidrata, dok se drugi mogu osjećati umorno. Neki pak bez problema lako utonu u san nakon ugljikohidrata za večeru, dok se drugi osjećaju prepuni energije.

Ugljikohidrati se obično preporučuju za doručak. Nakon optimalnih osam sati sna i zadnjeg obroka tijelo je poprilično ispraznilo zalihe glikogena i potrebna mu je energija. Dobar je izbor kombinacija brzih (tipa voća) i sporih ugljikohidrata (npr. zobene pahuljice). Ako trenirate, dva sata prije treninga, savjetuju stručnjaci, dobro je 'napuniti' tijelo energijom, pogotovo ako se radi o aktivnostima tipa košarka, nogomet, rukomet i slično, za koje je potrebno dosta energije da bi se izdržali napori.

Ukoliko se pak radi o treningu utezima, ovisno o fazi (masa ili definicija), ugljikohidrati će se koncentrirati oko njega. Kao brz oporavak nakon treninga preporučuje se kombinacija lako probavljivih proteina (npr. proteini sirutke) i glukoza, a jedno sat vremena poslije još jedan kvalitetan obrok koji sadrži oboje, npr. pileća prsa i rižu ili krumpir.

Stručnjaci se slažu u mišljenju da, bez obzira na to kad jedete ugljikohidrate, kvaliteta je i dalje najvažnija. Jedite one složenije, poput kvinoje, smeđe riže, cjelovitih žitarica, slatkog krumpira, voća i povrća, a manje bijele riže, brašna, tjestenine i šećera.

Prednost u izboru ugljikohidrata svakako bi trebalo dati povrću te voću i batatu, a tek onda ostalim izvorima.

Trebali bismo birati vrste ugljikohidrata ovisno o svojim nutritivnim potrebama (brz izvor energije ili nešto što će nas duže zasititi), ali i ovisno o individualnim sklonostima (npr. izbjegavanje onoga što uzrokuje probavne smetnje). Razmislite i o tome kako metabolizirate ugljikohidrate - učine li vas sporijima nakon konzumacije? Patite li od niske razine šećera u krvi? U tom slučaju možda bi bilo najbolje rasporediti unos ugljikohidrata u manje količine tijekom dana.

Kako bismo na najbolji način iskoristili ovo 'gorivo', bitno je tempirati vrijeme unosa ugljikohidrata da se ne bi pojavio višak.

Ljudsko tijelo vrlo je prilagodljiv organizam, tako da može funkcionirati i s jako malim unosom ugljikohidrata. Međutim ako ne govorimo o striktnoj dijeti, za optimalno funkcioniranje mozga i cijelog organizma preporučuje se ipak nešto veći unos.

Treba naglasiti da intenzivan umni rad, jak fizički rad, povećanje snage i sportovi izdržljivosti traže i veći unos ugljikohidrata.

Osoba s više mišića može pohraniti puno više glikogena nego osoba s malom količinom mišića u tijelu. Sav ostali višak ugljikohidrata, ali i ostale hrane koja se više ne koristi za sintezu mišića, enzima i slično, pohranit će se u obliku masti. Masne stanice mogu povećavati svoju veličinu skoro unedogled, što znači da mogu primiti neograničenu količinu energije.

Ako niste u fazi izgradnje mišića ili definiranja, stručnjaci ističu kako je važno usredotočiti se na kvalitetu i količinu ugljikohidrata koje jedete.

'Sve se svodi na vaše individualne potrebe pa eksperimentirajte da biste saznali što vam najbolje odgovara kako biste ispunili svoje jedinstvene ciljeve', rekao je dr. Mark Hyman, autor knjige 'Food: What the Heck Should I Eat?'

Dakako, ako imate određene zdravstvene teškoće poput dijabetesa, anemije, upalne bolesti crijeva ili neko drugo stanje koje može utjecati na vašu prehranu, preporučuje se savjetovanje s liječnikom prije nego što napravite velike promjene u svojoj prehrani.