Izluđuju vas zvukovi glasnog disanja? Ne možete podnijeti zvuk koji ljudi proizvode dok jedu? Vrlo lako moguće da ste i vi jedan od mnogih pogođenih potencijalno iscrpljujućim stanjem koje se naziva mizofonija
Smeta li vas zvuk koji nastaje kada druga osoba jede, na primjer, muesle ili kokice? Može li vas zvuk nečijeg jedenja natjerati da, doslovce, pobjegnete iz prostorije? Vrlo lako moguće da patite od mizofonije, baš kao i 18 posto Britanaca, kako je pokazao znanstveni rad objavljenom prošle godine, piše The Guardian.
Inače poznat kao 'bijes izazvan zvukovima', mizofonija je 'smanjena tolerancija pojedinca na određene zvukove', kaže Jane Gregory, klinička psihologinja sa Sveučilišta u Oxfordu koja je koautorica studije i ubraja se u tih 18 posto. Zvučni okidači obično se ponavljaju, kaže ona. Ne radi se o "glasnoći zvuka ili nužno o akustičkom uzorku", već o tome što to znači promatraču. Zvukovi jedenja se najčešće prijavljuju, a zatim slijede takozvani zvukovi grla. Na primjer, psihologinju Gregory može izludjeti zvuk glasanja golubova.
'Žvakanje, krckanje, šmrkanje, šmrcanje, pročišćavanje grla, zviždanje nosa, teško disanje,' nabraja doktor Zach Rosenthal, koji vodi Centar za mizofoniju i regulaciju emocija na Sveučilištu Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini. 'Sve su to relativno uobičajene svakodnevne stvari koje ljudi trebaju činiti, ali kod ljudi s mizofonijom one se doživljavaju kao vrlo averzivne,' objašnjava.
Ta 'averzivna reakcija' može biti u obliku fizičkih promjena poput povećane napetosti mišića, otkucaja srca ili emocionalnih reakcija poput razdražljivosti, srama i tjeskobe. Može izazvati vidljive reakcije u vidu izazivanja svađe, bijega ili pak 'zamrzavanja', a u tom slučaju osoba pogođena mizofonijom, prema Gregoryju, prima stvarno snažnu reakciju adrenalina i koja mu govori da je ili u opasnosti ili zlostavljan.
Prema istraživanju Jane Gregory, koji je nastao suradnji s King's Collegeom u Londonu, samo oko 14 posti stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva svjesno je mizofonije. 'Možda je jedan od razloga tome taj, da je o tome jednostavno teško govoriti,' kaže Gregory. 'Zapravo nemate kome reći: ‘Zvuk vašeg jedenja i disanja – zvuk koji vas održavanja na životu – me odbija.' Stvarno je teško pronaći pristojan način da se to kaže,' dodaje.
No, u tome bi možda mogao pomoći film Tár. Naime, njegova glavna junakinja, koju glumi Cate Blanchett, ima ekstremnu reakciju na zvuk metronoma.
Teorije o tome kako se mizofonija razvija još nisu u potpunosti razjašnjene. 'Mnogi ljudi kažu da su oduvijek bili malo osjetljivi na zvuk, ali onda se sjete određenog trenutka kada je odjednom situacija postala puno gorom,' kaže Gregory. Rosenthal kaže da se obično pojavljuje u kasnom djetinjstvu ili ranoj tinejdžerskoj dobi i često je povezan s članovima obitelji. 'Ljudi me stalno pitaju: ‘Zašto moja obitelj? Zašto moji roditelji?’ Objašnjenje se čini utješno logičnim: 'Ne kriviš, ne osuđuješ – razlog se vjerojatno krije u te da ste najviše bili u njihovoj blizini.'
Možda ste gledali brata ili sestru kako, na primjer, jede pečeni grah, a onda kada to primijetite, vaš mozak počinje paziti na to. Rosenthal opisuje taj začarani vrtlog: 'Počinje biti odvratan i tada mu obraćate više pozornosti, a onda što više pažnje obraćate na njega to ga više primjećujete, a onda što ga više primjećujete to postaje odvratniji.'
Posljedice mogu biti ozbiljne. Gregory zna za veze koje su prekinute zbog mizofonije; srela je i ljude koji su se nekoliko puta selili kako bi pobjegli od susjeda koji ih izluđuju. Drugi pak moraju birati karijeru na temelju toga gdje mogu raditi a da im zvukovi ne smetaju. 'Ako od toga nemate predaha, možete postati očajni', kaže ona.
Međutim, postoje određene strategije bi mogle pomoći, poput uvođenja pozadinske buke tijekom jela. Ponekad je najbolja opcija otići. Gregory tada predlaže usporiti svoje disanje ili samo dati svom umu malo posla, igrajući kakvu mentalnu igricu. 'Dok ponovno uđete u prostoriju, zvuk bi mogao nestati ili biste se mogli osjećati bolje pripremljeni jer znate što slijedi,' dodaje Gregory.
Ona također preporučuje 'suprotno djelovanje'.' Ideja je da ponekad što više nešto izbjegavamo ili blokiramo to nam se čini štetnijim. U kognitivno-bihevioralnaoj terapiji radimo suprotno od onoga što vi želite,' dodaje.