Više od polovice odraslih osoba u Hrvatskoj ima prekomjernu težinu ili je pretilo, a taj je broj u posljednje četiri godine narastao za šest posto, pokazuje istraživanje GfK o tjelesnoj težini i visini provedeno u dva navrata, 2010. i ove godine
Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od tisuću odraslih građana Hrvatske, a iz tih je podataka izračunat BMI (Indeks tjelesne mase) kao okvirni pokazatelj uhranjenosti. BMI je težina u kilogramima podijeljena s kvadratom visine u metrima. Osobe čiji je BMI od 20 do 25 normalne su težine, one s indeksom 25 do 30 imaju prekomjernu težinu, a one čiji je indeks iznad 30 smatraju se pretilima.
Prosječni BMI 2010. bio je na gornjoj granici normalne težine (25), u 2014. zašao je u područje prekomjerne težine (26), a najveći porast indeksa primijećen je u skupini mladih ljudi od 15 do 35 godina, navodi GfK. Podaci pokazuju da je 2010. pretilih bilo 15 posto, a onih s prekomjernom težinom 35 posto, a četiri godine kasnije broj pretilih porastao je za jedan posto, a onih s prekomjernom težinom za pet posto. Također, za tri posto pao je broj osoba s normalnom težinom (sa 45 posto u 2010. na 42 posto u 2014. godini), a za isti postotak pao je i broj pothranjenih (s pet na dva posto).
GfK je u drugom istraživanju, provedenom u ožujku, pokušao saznati koliko hrvatskih građana nešto poduzima po pitanju viška kilograma, a pokazalo se da je tijekom jeseni i zime ukupno 24 posto građana aktivno radilo na smanjenju tjelesne težine. Dakle, na smanjenju viška kilograma radio je tek svaki četvrti građanin, iako svaki drugi ima prekomjernu težinu.
Bolest koja u Hrvatskoj poprima sve ozbiljnije razmjere nedavno je za tportal prokomentirala i Sanja Musić Milanović, voditeljica Odjela za prevenciju debljine Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo naglasivši kako se opasnost krije u suhomesnatim proizvodima.
'Najvažniji prehrambeni bihevioralni prediktor debljine prekomjeran je unos 'skrivenih' masnoća životinjskog porijekla, mjeren učestalošću konzumiranja suhomesnatih proizvoda. Za razliku od takvih proizvoda, korištenje životinjskih masti ili biljnog ulja uglavnom ne predstavlja ključni rizik za debljinu. Ovaj rezultat, iako ne sasvim očekivan, logičan je. Naše je stanovništvo kroz brojne medijske edukacije upoznato i upozoravano na problem unosa životinjskih masnoća pa ga ili zaista manje koristi ili daje 'poželjan' odgovor. Međutim, suhomesnati proizvodi rizik su o kojem se nedovoljno govori, a bogati su i masnoćama i energijom', napomenula je Musić Milanović.
