'Pijev život' jedan je od onih 3D filmova koji ne koristi naočale samo kao ukras za mamljenje publike u kino jeftinim trikovima – povodom dolaska ovog filma u naša kina, podsjećamo na još nekoliko naslova koji znaju kako i zašto koriste 3D
AVATAR
Ako vam smeta to što danas svaki drugi film morate gledati s velikim i ružnim naočalama na glavi, žalite se jednom čovjeku, glavnom krivcu za stanje stvari – on se zove James Cameron i da, iskoristio je revolucionirani 3D za snimanje najvećeg kinofenomena svih vremena.
STVORENJE IZ CRNE LAGUNE
Današnjim generacijama možda zvuči prilično nevjerojatno to da je prvi veliki val 3D tehnologije zapljusnuo publiku prije više od pola stoljeća, ne bi li već do šezdesetih posve ispao iz mode te bio stavljen na led sljedećih nekoliko desetljeća. Tako je još 1954. Jack Arnold snimio svoj, danas simpatični hororac koji je maksimalno iskorištavao novu tehnologiju, prilagođavajući režiju i stanje kadra 3D efektima. Posebno kada je pitanju čudovište iz naslova koje bi svakim pojavljivanjem pružalo ruke u kameru. Možemo samo zamisliti koliko je tadašnju generaciju plašilo ono što je nama danas uglavnom smiješno.
SPILJA ZABORAVLJENIH SNOVA
Onog trena kada je i jedan Werner Herzog odlučio snimati u 3D-u, bilo je jasno da ova tehnologija više nije samo prolazni trend, već ozbiljni recept za spas života filmskog medija na velikom platnu, ali i ozbiljni alat za realizaciju jednako ozbiljnih umjetničkih djela. Herzogov dokumentarac o nevjerojatnim crtežima naših predaka u francuskoj pećini Chauvet, 3D snimkama otisaka ljudskog djelovanja na stijenama ne samo da multiplekse pretvara u moderne virtualne muzeje, već cijeli film gradi kao efektnu lamentaciju o rođenju filmskog medija, ali i ljudske duše.
PUT BEZ POVRATKA 4 3D
Četvrti nastavak američke franšize 'Final Destination', sage o mladima koji misle da su izbjegli smrt sve dok ih ona ipak ne sustigne, ujedno je i prvi snimljen u 3D-u. 'Put bez povratka 4' pokazao je kako se jedna zabavna ideja može cijediti do iznemoglosti uvelike i uz pomoć nove tehnike, koja je špricanje krvi, letenje udova i mahanje ubojitim komadima namještaja publici željnoj adrenalina servirala na pladnju, doslovno pred njihove nosove. Peti dio nastavio je dostavljati kaos na jednako urnebesan i uznemirujući način, čime je 'Put bez povratka' postao jednom od dugovječnijih radionica komercijalnog američkog horora koju itekako ima smisla gledati u kinu.
PRIČA O IGRAČKAMA 3D
Grandiozno zatvaranje trilogije briljantne Pixarove priče o avanturama oživjelih igračaka nije samo možda najbolji nastavak, s uzbudljivim pustolovinama i dekonstrukcijom nostalgije u kojoj mogu ravnopravno uživati djeca, koliko i njihovi roditelji, već se pridruživši potpunoj invaziji 3D animacije u gomili istaknuo kao jedan od boljih primjera toga koliko veliki CGI setovi mogu dobiti na uvjerljivosti. Sve što je potrebno jest 'malo' ih približiti iluziji taktilnog osjeta gledatelja.
NEBESA
Onda kada se ne govori o 'Priči o igračkama', govori se o 'Nebesima', kao možda najvećem ostvarenju u Pixarovoj povijesti. A osim priče o egzistencijalističkom putovanju kućom podignutom balonima, 'Nebesa' ovaj prestižni status uvelike mogu zahvaliti i savršenoj, iznimno inteligentnoj uporabi 3D tehnologije, koja nikada nije nabacana samo zato da bi se prodala koja ulaznica više, već je odlično iskorištena za pojačavanje emocionalnog stanja. Ali i oslikavanja panoramskih kadrova, uključujući i veliko finale koje prikazuje svu slavu stereoskopije.
PREDBOŽIĆNA NOĆNA MORA 3D
To da u 3D-u ne moraju dolaziti samo moderni, Pixarovi CGI spektakli pokazao je Henry Selick, koji je staru stop motion animaciju Tima Burtona 13 godina nakon njezinog nastanka preselio u svijet suvremenog 3D iskustva. Priča o simpatičnim čudovištima u doba blagdana umočena je u novu tehnologiju, popeglana suvremenim kompjuterskim efektima i servirana publici koja bez kokica, soka i naočala više ni ne pomišlja sjesti u kino. I upalilo je – zaradio je tri puta više nego što je koštao, privukavši nostalgičare i neke nove klince na isto mjesto.
HUGO
Spoj starog i novog očit je već u tome da se Martin Scorsese svoju posvetu filmskoj povijesti i umirućem mediju celuloidne vrpce odlučio snimiti u superispoliranom suvremenom digitalnom 3D formatu. Ali nekim čudom, to funkcionira – u priči o dječaku koji živi na pariškoj željezničkoj postaji, našao se i suvremeni 3D remake 'Dolaska vlaka u stanicu' braće Lumiere, za sve one kojima nije jasno zašto su ljudi 1895. dobivali infarkt gledajući vlak kako s velikog platna vozi ravno na njih.
NAZOVI M RADI UBOJSTVA
Ako je Herzgov upliv u svijet 3D-a bio 'svetogrđe' za one koji smatraju da nijedan pravi autor ne treba popuštati trendovima i tehnološkim pritiscima, možemo samo zamisliti što su 'pravovjernici' imali reći kada su prvi put saznali da Alfred Hitchcock poseže za istim 'trikom'. Grace Kelly u Hitchovom klasiku iz 1964. oživjela je kazališni hit, ali kako je do tada trend stereoskopskih filmova počeo kopnjeti, većina je ljudi ovaj film u punom sjajnu mogla vidjeti tek tijekom osamdesetih. 3D je najbolje iskorišten u krupnjacima ključnih predmeta, poput ključeva ili škara u rukama glavnih likova. 'Ubojstvo bez sjajećih škara je kao šparoga bez nizozemskog umaka – bezokusna', objasnio je Hitchcock.
BIG TITS ZOMBIE 3D
Nisu samo spektakli, crtići i dječji filmovi servirani u 3D-u za potrebe djece - postoje i oni uraci koji na prvi pogled možda i izgledaju kao crtić, ali u ovom slučaju crtić namijenjen odraslima. Takva vrsta, naravno, dolazi iz Japana, a 'Big Tits Zombie' blago je seksualna horor komedija o skupini hostesa koje otvore vrata pakla tijekom odmora u spa zoni, pokušavajući se oduprijeti strašnom zlu u obliku napadajućeg zombi-sushija i Goth Lolite s lizalicom od ljudskog oka.
