Ako ste se malo pogubili u događajima četvrte sezone 'Igre prijestolja', premijera pete sezone leći će vam kao melem na ranu jer će vas prva epizoda nježno podsjetiti što se zadnje dogodilo s većinom preživjelih likova te vam pokazati njihov sljedeći korak. Ako se niste pogubili, ni u tom vam slučaju neće biti dosadno jer ova sezona, čini se, počinje mračnije i zlokobnije nego ijedna dosad, podižući sentiment opće propasti i kaosa na jednu sasvim novu razinu
Na samom početku prve epizode pete sezone 'Igre prijestolja' Cersei Lannister nakon kraćeg flashbacka odlazi na sprovod vlastitome ocu, gdje uz odar pronalazi bracu si blizanca Jamieja. 'Majke ti Isusove, neće valjda OPET', kroz mrak mi je kinodvorane prošaptao frend sa susjednog stolca. Neću vam spojlati i napisati hoće li ili neće OPET, ali morala sam se nasmijati. Svi znaju na što je mislio - na zadnji i naveliko razglaban susret Cersei i Jamieja uz mrtvo tijelo zajedničkog im srodnika - no smiješno mi je bilo još nešto. Moj frend i pratitelj na pretpremijeri nove epizode 'Igre prijestolja' jedan je od Onih-Koji-Su-Čitali-Knjige i koji nama ostalima već godinama idu na živce samozadovoljnim cerekanjem pri svakom malo većem prevratu u seriji. Hihihihi, znao sam da će se svi usrat u gaće od šoka i slične fore. E, pa već su u četvrtoj sezoni pomalo prestali s takvim komentarima i stavom jer su u četvrtoj sezoni tvorci ove serije počeli s povremenim odmicanjem od predloška, uvođenjem likova prije nego što se pojavljuju u knjigama, zapetljavanjem i raspetljavanjem događaja na način koji im se činio televizičniji od onoga u romanima te davanja značenja nekim drugim događajima kojih (značenja, ne događaja) nije bilo u knjigama. Sudeći po reakcijama mojega frenda na upravo odgledanu epizodu, u petoj će sezoni biti još takvih 'prčkanja'.
Možda se, doduše, i varam. Ako nas je ekipa 'Igre prijestolja' - počevši s George R. R. Martinom, a završivši s njegovim televizijskim remixerima ičemu naučila, onda je to da u ovoj seriji ništa ne možeš predvidjeti, iako se meni već godinama čini da će saga završiti time da ih Martin apsolutno sve redom pobije ko asteroid dinosaure pa da se svi odmorimo. Moguće je, dakle, i da će peta sezona obilovati daljnjim odmicanjima od književnog predloška, a možda je baš sada došao trenutak da mu se vrati u svoj svojoj veličanstvenoj vjernosti. Ono što znam i što je u prvoj prikazanoj epizodi izgledalo novo jest mračnija atmosfera nego ikada dosad.
Napisati tako nešto za seriju u kojoj se broj mrtvih prati s kalkulatorom u ruci i u kojoj su neke epizode nasilja nalik kompliciranim baroknim koncertima čini se čudnim, ali je istina. Sve dosad, svaki je početak nove sezone, bez obzira nakon kakvog epskog pokolja slijedio, osim depresije onih koji su u tim pokoljima nekoga ili nešto izgubili, nosio i dašak veselja, razuzdanosti te bećarenja onih koji nisu. Na početku pete sezone takvi su trenuci rijetki. Ako baš JAKO želite, možda ćete ih naći u veseloj golotinji Lorasa Tyrella i njegova geliptera, ili pak u jednako goluždravom alkoholiziranju Daaria Naharisa uz Daenerysinu postelju, ali to su samo vrlo prolazni trenuci.
Sve ostalo je doom & gloom, nagovještaj gadne oluje koja se sprema nad Westerosom i mili bože, kud sam zašo. Tyriona su špeditirali (doslovno) u Pentos, gdje mu Lord Varys tajanstveno govori o osobi u Meereenu koja ima dovoljno moći da svrgne Lannistere, Jon Snow pokušava nagovoriti Mancea Raydera da se udruži sa Stannisom i još se svašta gadno događa oko Zida, Brienne i Podrick s jedne, a Sansa i Littlefinger s druge strane bacaju se na put, Margaery nešto govori o mogućoj skoroj smrti Cersei... i ne brinite, nisam vam ništa posebno spojlala, to su samo onako, štikleci da se dočara općenita vesela atmosfera u omiljenom vam nepostojećem HBO-ovu svijetu.
Nije tajna - jer to napominjem u svakom osvrtu nakon svake sezonske premijere ove serije - da nisam velika obožavateljica 'Igre prijestolja'. Nije čak ni problem u samoj seriji, nego u žanru, koji mi je oduvijek bio pomalo odbojan zbog pregoleme ozbiljnosti kojom shvaća sam sebe. No iako, rekoh, nisam velika obožavateljica, svaku premijeru nove sezone moram popratiti s određenom količinom udivljenja i poštovanja. 'Igra prijestolja' iz sezone u sezonu postoja sve veći, sve zahtjevniji i sve izglancaniji projekt, i to do te mjere da se više ni po čemu ne može usporediti ni sa čim drugim na televiziji. Sva moja kolutanja očima nad gordim muževima čiji se karakter ostvaruje glumom baziranom na zoolanderovskim 'Blue Steel" i 'Magnum' pogledima, sav moj podsmijeh da je su u seriji najbolji seks, nasilje i jahanje konja, ali da ima previše jahanja konja - sve si to mogu staviti mačku za rep jer 'Igra prijestolja' u, evo, sada već petoj godini prikazivanja, više čak i ne izgleda kao serija, nego kao direktan prijenos iz nekog paralelnog svemira.
Tome svakako pridonosi još jedna osobina ovoga projekta koja je ovdje jača i bolja nego u bilo kojem drugom televizijskom proizvodu na svijetu, a to je njegova multiplatformnost. Ne mogu točno procijeniti koliko se pozornosti posvećuje prisutnosti ove serije u drugim medijima i platformama osim samoga emitiranja na televiziji, ali mislim da neću pogriješiti ako kažem da ekipa GoT-a taj dio svoje medijske egzistencije definitivno ne shvaća kao nešto usputno, nego ima osmišljenu strategiju. Da nema, kako bi inače bilo moguće da osoba poput mene, koja između dvije premijere sezona preostale epizode prati sporadično i samo onda kada joj 'nalete pod daljinski' - ipak uspijeva povezati svih osamsto krakova radnje i svih šesnaest milijardi likova tako da joj svaka nova premijera ipak ima smisla.
Twitter, facebook, on demand servisi, intervjui po raznim showovima, hrpetina izdanih spotova u kojima se govori o likovima, njihovoj motivaciji, lokacijama snimanja, tehničkim detaljima - serije je toliko prepun medijski prostor da vam nije potrebno mnogo truda da biste pratili njezine glavne razvojne točke. Zato i kažem da u petoj godini prikazivanja već pomalo djeluje kao svojevrsni paralelni svemir - možete je pratiti kao što pratite, recimo, stanje na Bliskom istoku, čitajući bolje članke u novinama i na portalima i gledajući pokoji sekundarni prilog.
No ako želite uživati u seriji, ekranizaciji romana, pustolovinama svojih omiljenih i najomraženijih likova, dakako, to ćete morati učiniti vjernim gledanjem. I mislim da su šanse za razočaranjem u petoj sezoni minimalne. Oni koji su dosad voleli GoT voljet će ga i sada, i to je vjerojatno jedna od veselijih vijesti koju vam mogu prenijeti iz Westerosa. Osim fanova, sigurna sam da će obradovati i domaću mini-gospodarsku granu koja se razvila na lokacijama snimanja serije.