Vrijeme na pop sceni inače teče brže nego u 'stvarnom svijetu', a kada govorimo o hip hopu kao dijelu popularne kulture, onda uglavnom nagazimo na papučicu 'warp drive' pa svjedočimo posebno brzom proteku dana, mjeseci i godina – stvari ulaze i ispadaju iz mode brže od odjeće sa stranica modnih žurnala, a klinci koji započinju karijere sa 15, već kao 18-godišnjaci odlaze u mirovinu, bankrotirani ili obogaćeni, nevažno.

Samo je mali broj onih koji uspijevaju sa svakom novom inkarnacijom hvatati nove trendove i pokušavaju ostvariti unosan suživot s njima, a najčešće je riječ o onim imenima koja su utemeljila svoje karijere prije puno godina, dok je pijesak vremena curio sporije od bacanja novca južnjačkih repera u striptiz klubovima. Jedna od takvih veteranki koja dolazi upravo s Juga i ima veze sa striptiz klubovima, prije svega kao objekt želje, a ne potrošač, jest sada već legendarna Trina, koja 10 godina nakon početka karijere ponovo pokušava izmisliti samu sebe i održati se na vrhu koji je tek nedavno osvojila, svojim 'najprobitačnijim' albumom 'Still da Baddest' iz 2008.

Što je posebno teško danas, kada svježa krv u obliku sjajne Nicki Minaj i nešto manje sjajne, ali svejedno 'svježe' i trenutno atraktivne (dakle, nešto manje u glazbenom, daleko više u vizualnom smislu) Lole Monroe, kreće u juriš na novac uniseks, a erekcije muške publike. Nove cure zasjenile su čak i istinski talentirane ikone kakva je, recimo, pomalo nestala Missy Elliott, a kako tek onda neće ženu koja je tek nedavno naučila kako izići iz geta najgoreg 'narodnjačkog kiča' pa zakucala na vrata umjerenog 'narodnjačkog kiča' MTV-ja.

'Amazin'' je njezin peti album i svakako najkomercijalniji dosad, barem po zvuku, ako već ne po uspjehu na top listama. Nastavljajući tamo gdje je stao 'Still da Baddest', 'Amazin'' se uvelike ostavlja nasljeđa sirovog zvuka Miamija uzgajanog tijekom silnih godina rada za diskografsku kuću Slip-N-Slide i suradnje s trashy carem Trickom Daddyjem, a odrastanje je očito već u uvodnoj i naslovnoj naraciji, kao i na naslovnici albuma, koja je uistinu u nekoj drugoj dimenziji od one legendarne 'medicinske' s prvijenca 'Da Baddest Bitch'.

Što sve skupa i nije nužno najsretnija vijest, jer Trina je bila najbolja i najzanimljivija kad je bila sirova poput krvavog odreska ritma i rime (ili kad je pronašla savršeni kompromis, kao na prošlom LP-ju), a ne kada svoju sirovost zamota u celofan glamura. Srećom, tu su i dalje naslovi kao što su 'Currency' (feat. Lil' Wayne & Rick Ross), 'That's My Attitude' i 'Dang A Lang' (feat. Lady Saw & Nicki Minaj), odlične pjesme koje balansiraju solidnu rasplesanost striperske 'White Girl' (feat. Flo-Rida i Git Fresh), 'My Bitches', 'Let Them Hoes Fight' i 'Million Dollar Girl' (feat. Diddy & Keri Hilson) ili promašenost 'I Want It All' (feat. Monica), 'Showing Out' i 'Capricorn' (feat. Shonie).

Dovoljno za opstanak na sceni, dakle, ali nipošto ne i za preotimanje krune nekim novim kraljicama.

Ocjena: 6,5 / 10

Izdavač: EMI / Slip-N-Slide