Ponekad kao da je teško razlučiti gdje završava moda i počinje film, ili obratno. Posebno kada je Hollywood (ali i europska 'hoch' kinematografija) u pitanju, gdje je već neko vrijeme važnije tko je što navukao na sebe za poziranje na crvenom tepihu nego to je li gledljivo ono što će se poslije zavrtjeti na velikom platnu – ne, ne velikom krojačkom platnu, već platnu na kojem se prikazuju filmovi čija slika ‘ne stane’ na mobitele i monitore.

Sama činjenica da manifestacije poput dodjele Oscara postaju više modnom revijom nego filmskom smotrom, a stilisti neizbježni dodatak televizijskom prijenosu kao 'stručnjaci' koji nam trebaju objasniti koliko je tko love bacio na haljine s kakvim potpisom, govori o tome u kojoj je mjeri film ogrezao o modu. No čini se da su filmski zubi posljednjih godinu do dvije još dublje zagrizli u tkivo fashiona, cijedeći priče iz povijesti i sadašnjosti visoke mode za inspiraciju ne samo dokumentarnih, već i igranih uradaka.

Još 1998. godine snimljen je 'The Versace Murder', u režiji legendarnog Menahema Golana, jednog od čelnih ljudi Golana & Globusa, studija odgovornog za eksploziju akcića osamdesetih, producenta svih klasika Chucka Norrisa i Van Dammea. Ovaj igrani film u maniri prave brzopotezne eksploatacije pojavio se svega godinu dana nakon ubojstva Giannija Versacea, talijanskog kreatora koji je prijateljevao s Eltonom Johnomi Lady Di, odijevao polovinu globalnog džetseta i potom izgubio život na stepenicama svog imanja u Miamiju, gdje ga je ustrijelio serijski ubojica Andrew Cunanan

U 'The Versace Murder' ulogu legendarnog modnog maga dobio je jednako legendarni Franco Nero, a sâm film je poslužio prije svega kao vreća za udaranje kritike i publike; nešto informativniji pregled cijelog slučaja došao je 2001. godine, u formi dokumentarca 'Fashion Victim: the killing of Gianni Versace’, koji je također razočarao kritiku svojom bliskošću formi proširenog TV priloga, a ne ozbiljnog dokumentarnog filma.

No u posljednje vrijeme nisu potrebni povodi iz crne kronike – filmska industrija kao da se zaljubila u modne priče pa je tako 2007. godine francuski redatelj Loïc Prigent snimio dokumentarac vrlo jasnog naziva – ‘Marc Jacobs & Louis Vuitton’, priču o kreatorskom dvojcu nakrcanu licima koja bi trebala privući i one gledatelje koji nisu nužno stručnjaci za krpice, analitičari trendova i klišeizirani homoseksualci: Catherine Deneuve, Uma Thurman, Sophia Coppola, Marilyn Manson, Winona Ryder, Salma Hayek, Takashi Murakami, Wes Anderson… samo su neka imena koja je utrpao u minutažu. Osim toga, Prigent je 2009. za Sundance Channel snimio i seriju u četiri nastavka 'The Day Before', koja nas vodi u svijet Fendija, Gaultiera i sličnih, s 'gostovanjima' Kylie Minogue, Mickeyja Rourkea...

‘Lagerfeld Confidential’, još jedan dugometražni modni dokumentarac iz 2007. godine, igrao je čak i kod nas, taman na vrhuncu prvog pravog vala medijskog zanimanja za novu nišu kapitalističke Hrvatske, kao prava prilika da se galerija ‘slavnih’, stilista, kreatora i pozera sjati na crvene tepihe pa još jednom pozira pred objektivima šume nikad profitabilnijih tabloida. Rodolphe Marconi režirao je ovu dokumentarnu priču o Karlu Lagerfeldu, njemačko-francuskom kreatoru i Chanelovom kreativnom direktoru s vječno nataknutim sunčanim naočalama na nosu, pametno uguravši također pokojeg globalnog celebrityja pred kamere (Nicole Kidman, princeza od Monaca...) ne bi li tako i sâm dokumentarac barem malo sličio na pokretne foto-galerije s 'društvenih događanja' spomenutih tabloida.

No Lagerfeldova karijera u Chanelu nije kraj priče o ovoj etiketi – zašto ne bi snimili i priču o samoj Gabrielle Bonheur ‘Coco’ Chanel, francuskoj kraljici moderne mode i jednoj od, kaže magazine Time, najutjecajnijih osoba 20. stoljeća? Stoga učiniše Francuzi i to, pa je tako 2009. Audrey Tautou ('Amelie') postala Coco u 'Coco Before Chanel', a sve to režirala je Anne Fontaine. S jako pristojnim rezultatom, jer osim što je film bio hit u Europi, zaradio je i oko šest milijuna dolara u SAD-u.

A ako ste mislili da su zaboravili na Valentina, varate se – ambiciozno naslovljeni dokumentarac 'Valentino: The Last Emperor' snimljen je 2008. godine. Matt Tyrnauer je Valentina Garavanija, talijansku modnu ikonu, kamerama pratio od 2005. do 2007. s prilično zanimljivim, iznimno iskrenim i istinski dokumentarnim rezultatom, otkrivši ne samo anoreksične modele i pozadinu revija, već i goleme nakupine egomanije, kalkulacije i drame koje čine ovaj biznis. A to je, kao što svi znamo, idealan sastojak narativne filmske forme, zbog čega nas ne treba iznenaditi to da je prije kino-distribucije 'Valentino: The Last Emperor' završio čak i na festivalu u Veneciji, kao što nas ne treba čuditi nagli rast cijelog tog modno-filmskog trenda. Pitanje je samo – tko je sljedeći?