'Prije tri godine otišao sam na sastanak u MGM, jer su htjeli sa mnom razgovarati o nekim planiranim projektima', priča Padilha pa nastavlja: 'Spomenuli su nekoliko filmova koji su im bili zanimljivi, ali mene nisu previše zanimali, sve dok nisam vidio da imaju plakat originalnog 'RoboCopa' na zidu. Rekao sam im: 'To je ono što želim raditi!'

Zašto?

Zato što sam želio snimiti film koji govori o odnosu fašizma i automatizacije policije, baš kao i prvi film, ali da bude više suvremen, s obzirom na to da se nalazimo pred suočavanjem s takvom stvarnošću.

Koja je glavna premisa priče?

Radnja se odvija u budućnosti, 2028. godine, a sve supersile koriste robote za rat. No u Americi ih ne smiju koristiti na svom teritoriju, jer zakon zabranjuje korištenje mašina sposobnih povući okidač. To je bila moja ideja od prvog dana, od sastanka u studiju, a to je i film koji sam snimio.

Kako je tekao proces potrage za glumcima, posebno glavne uloge, Alexa Murphyja/RoboCopa?

Dugo sam tražio pravog glumca za ovu ulogu. Joel Kinnaman, nakon što je odradio sjajnu prvu audiciju, bio je jedan od onih koji se stalno vraćao i bio sve bolji i bolji. Pa iako tada još nismo imali završeni scenarij, tek nekoliko scena koje je on mogao pročitati, svaki put se vraćao i razvaljivao. To se nastavljalo sve dok nisam rekao: OK momci, prestanimo s potragom, imamo ga!

Koje su njegove najveće kvalitete za tu ulogu?

Jako je strpljiv. Svaki je dan morao doći na set rano kako bi navukao kostim. A u tom je odijelu sâm odradio i mnoge akcijske scene! Ali meni je bilo najvažnije to da je mogao izuzetno odglumiti muškarca koji ima ženu i sina koje jako voli, a jednog dana se probudi i shvati da je skoro umro te da je žena pristala na operaciju koja će ga pretvoriti u robota kako bi mu spasila život. Suočavanje s time, kao i s ograničenjima bivanja robotom (ne možeš dirati ženu i sina, čak ni spavati kod kuće) nevjerojatne su dramske okolnosti koje se u ovom slučaju mogu izvesti samo licem i jednom rukom. A Joel je to odradio briljantno.

U filmu glume i neki poznati 'veterani', kao što su Gary Oldman i Michael Keaton...

Gary je jedan od najtalentiranijih živućih glumaca, koji ima potpunu kontrolu svog zanata i svog posla. A povrh toga, ima nevjerojatan talent da u djeliću sekunde pali i gasi svoj lik. Tako je dobar da i loše rečenice iz scenarija iz njegovih usta mogu zvučati dobro. Čak i ako nisi svjestan da su to loše rečenice, Gary će ti reći.
Michael Keaton je glavni negativac, koji upravlja golemom korporacijom i usto je genije. Michael je stvorio lik koji se nalazi na granici dobra i zla, što je jako pametno. Njegova izvedba u RoboCopu je jedna o mojih omiljenih.

Kako je bilo raditi film s toliko kompjutorskih efekata?

To je vještina, zanat. Prvo naučiš kako snimati s grafičkim dizajnom i vizualnim efektima, a zatim imaš tim ljudi koji s tobom to provedu u djelo. Supervizor vizualnih efekata je s tobom na setu pa raspravljate kako će to izgledati, jer kamera prati čak i ono što se ne nalazi pred njom. Vještina je to odraditi kako treba, tako da realizam filma ne bude ugrožen. Realizam mi je bio jako važan. Mislim da je film prilično realan.

Koliko su teme filma relevantne u današnje vrijeme?

Paul Verhoeven stvorio je ikonu, lik koji je utjelovljenje filozofskog koncepta fašizma automatizirane policijske sile. Zanimljivo je da je on to radio 1987., a sada smo na pragu da se to stvarno i dogodi. Otvorite li novine, svako maslo ćete čitati o bespilotnim letjelicama... One su sada upravljane, ali vrlo brzo doći će letjelice koje upravljaju same sa sobom, roboti koji će ići u rat donoseći svoje odluke na temelju sofisticiranog hardvera i softvera, bez utjecaja ljudi. To će se dogoditi. Ono čime se bavi 'RoboCop' događa se sada, a u budućnosti će biti još značajnije.
Izazov je snimiti film koji se bavi ključnim političkim pitanjima i time što znači biti čovjek, a da u isto vrijeme bude zanimljiv široj publici. Potrebno je naći balans između drame i zabave.