Mostovi imaju uistinu jedinstvenu ulogu u topografiji civilizacije: oni vežu, otvaraju i oslobađaju, ali u isto vrijeme i gase živote. Jedan takav, Most Vincenta Thomasa, podignut je u luci Los Angelesa još 1963. godine, a iako je riječ o četvrtom najvećem visećem mostu u Kaliforniji, njegov status u mračnoj strani američke zapadne obale zasjenio je Golden Gate Bridge u San Franciscu, tzv. 'Most samoubojstava', o kojem je čak snimljen i istoimeni dokumentarni film. Sve do 19. kolovoza 2012, Thomasov most bio je globalno poznat tek po jednoj velikoj tragediji, pogibiji olimpijca Larryja Andreasena koji je 1990. stradao pokušavajući oboriti rekord u ronjenju.

Danas, 22 godine kasnije, jedan incident pretvoren je u listu, kada mu se pridružio i redatelj Tony Scott, koji je, valjda osjećajući da je u životu već oborio sve rekorde koje je imao za oboriti, skočio u nepovrat bez ikakvih ambicija. Osim da što prije napusti ovaj svijet. Još ne znamo što je pisalo u oproštajnom pismu koje je ostavio iza sebe, ali što god da je stavio na papir kao verbalnu oporuku, neće se moći mjeriti s porukama i oporukama koje je tijekom nekoliko desetljeća djelovanja u samom srcu Hollywooda ostavio na filmskim vrpcama, arhivama televizijskih postaja i policama ispunjenim VHS i DVD izdanjima.

U očima laika često miješan sa starijim bratom Ridleyjem, od kojeg se razlikovao po tome što je rijetko bio miljenik kritike, iako je ostavljao jednako zastrašujuće uspješan trag na box officeu, Tony Scott nam je u naslijeđe ostavio i... ni manje ni više nego neke od najboljih filmova svih vremena.

Prvo poglavlje svoje karijere, epohu vladanja 'Reaganovim mainstreamom' osamdesetih, počeo je 1983. filmom 'Glad za krvlju', koji i danas, kada su knjiški i video vampiri nabijeni čak i u košare kraj blagajni supermarketa, ostaje jednim od neobičnijih nazubljenih uradaka svih vremena. Bio je to sjajan start koji ga je odveo ravno u Cannes, baš kao što ga je 'Top Gun', snimljen tri godine kasnije, lansirao u superzvijezdu - priča o mladim pilotima obarala je rekorde gledanosti prodajući rat kao zabavni MTV video, a američku vojničku homoerotiku kao uniseks fetiš koji se gutao bez pitanja, od SAD-a do SFRJ.

Tom Cruise je tako dobio svoju lansirnu rampu (Scott ju je nadogradio 1990. s još jednim zajedničkim uratkom, ne toliko uspješnim 'Danima groma'), a Scott potvrdu da se može natjecati s najvećima, što je ponovo dokazao i nastavkom 'Policajca s Beverly Hillsa', kao i brojnim klasicima koje je naštancao tijekom sljedeća dva desetljeća svog djelovanja. Dok je stariji brat dostavljao 'Thelma & Louise', 'G.I. Jane', 'Gladijatora' i 'Black Hawk Down', Tony je potpisao nevjerojatni raspašoj Brucea Willisa u 'Prljavi igraju prljavo' i oživio Tarantinov scenarij za 'Pravu romansu', a potom u Denzelu Washingtonu pronašao svog 'novog Cruisea' pa snimio 'Tjelesnu stražu', 'Deja Vu' i 'Otmicu metroa 123', kao i svoj posljednji igrani film 'Nezaustavljivi'. Nažalost, Tony Scott ipak se odlučio zaustaviti, iako je posljednje dvije godine imao i više nego uspješnu karijeru TV producenta. Na malim ekranima radio je zajedno s vjernim kopilotom Ridleyjem, s kojim je nedavno završio i serijal 'Coma', četiri sata dugi medicinski triler za mrežu A&E. Razvijao je i 3D verziju 'Top Guna', koja uskoro stiže u kina, a pripremao je i nastavak, kao i niz drugih potencijalnih projekata, koji su sada ili otišli u povijest, ili jednostavno traže drugo oko iza neke druge kamere (drama 'Shadow Divers', akcijska drama 'Luky Strike', bajkerski film 'Hell's Angels...).

Scottova smrt prilika je da se prisjetimo snage egzistencijalističke varke, iluzije koja kaže da čovjek koji ima hitove i novce jednostavno ima sve – jer na papiru Tony Scott jest imao sve, nevjerojatnu karijeru, milijune u banci, nekretnine na Beverly Hillsu i povijesni opus koji mu je sve to zaradio. No ispod legendarne, isprane crvene šilterice koju nije skidao s glave očito se krila drugačija vizija života i svijeta. Srećom, prije nego ga je depresija odvela na drugu stranu odjavne špice, jedna druga vizija ostaje zaslužna za neke od najljepših pratnji našem odrastanju uz svijet pokretnih slika. Filmovi Tonyja Scotta imaju uistinu jedinstvenu ulogu u topografiji civilizacije: oni vežu, otvaraju i oslobađaju, a prije svega zabavljaju i ostaju veliki čak i nakon što ih ugasimo.