Mlada glumica Franka Klarić svaki put emisiju započinje javljanjem iz svoje šarmantno nakićene sobe i poziva se na neku situaciju iz vlastitog iskustva e da bi onda održala veselu lekciju iz pristojnog ponašanja. Nemojte stalno slikati klopu po restoranima, znatiželjne susjede nemojte baš direktno otpiliti nego ih izbjegnite osmjehom ili pošalicom, uvijek vodite psa na lajni i pokupite za njim, pokrivajte usta dok zijevate i tako dalje i tako dalje.

Sama ideja da se na HTV-u počnu emitirati emisije o pristojnom ponašanju uopće nije loša, dapače, s obzirom na to da nam se čak i najugledniji članovi društva u javnosti znaju ponašati kao da su ih odgajali vukovi, i to vukovi koje bi iz svakog čopora izbacili zato što se ponašaju k'o maksimalni krkani. Pristojno ponašanje u našem je društvu postalo rjeđe čak i od zdravog razuma, a anegdote koje jedni drugima svakodnevno prepričavamo pokazuju da se cijeni još i manje. Zato je dobro da je HTV onu blentavu školu kuhanju s Vlatkom Pokos odlučio zamijeniti štiklecima o bontonu. Mnogo je više ljudi koji se ne znaju ponašati kao civilizirane jedinke negoli je onih koji ne znaju skuhati običan krumpir-pire.

Problem je, međutim, negdje na putu između ideje i realizacije, gdje su tvorci očito mislili da snimaju emisiju za školski program, a HTV-ovci je ubacili u termin koji možda prije sto pedeset godina jest značio crtić prije spavanja, ali sada već dugo ipak znači emisiju za odraslu publiku. 'Bonton' kakav je snimio Media link stilom je, izričajem, pa čak i izgledom totalno na tragu programa za djecu i mladež, a da je takva bila namjera i produkcije govore i najave, u kojima piše da će se emisija uglavnom fokusirati na takvu publiku. Zbog toga emisija u preddnevničkom terminu djeluje pomalo nadrealno i smiješno.

Nadrealnost i smješnoća nisu posljedica samo očite ciljanosti dobne skupine i preuzimanja stila škoslkog programa, nego i toga što emisija djeluje malo prečistunski i umjetno. Naravno da u emisiji o bontonu ne očekujemo sirovi naturalizam, ali nešto malo realnijih situacija s kojima bi se gledatelji mogli identificirati možda bi bilo efikasnije i ostavilo bi jači dojam od primjera koji djeluju poput školskih skečeva lokalne katoličke gimnazije, u kojima svi na kraju ispadnu dobri, umiveni i savršeni. Isto tako, taj trominutni format, iako vjerojatno jeftin i zbog toga privlačan javnim televizionarima, teško da će ostvariti željeni utjecaj na gledatelje jer jedva da uspijeva prenijeti poantu, a kamoli je podebljati nekakvim primjerima. Format u kojem bi se, recimo, uz zadanu temu prihvaćalo i pokoje pitanje iz publike možda bi bio upečatljiviji. I primjeri u kojima bi se neki doista gadan primitivizam prokazao kao užasno ponašanje ne bi bili na odmet, a ne da ispadne kako nam je zbilja najveći problem kad je netko našpičen na recepcionara u hotelu.

Sve u svemu, ovakav 'Bonton' bolji je nego nikakav, ali je poprilično ćelav i pomalo smiješan. Ako su se već odlučili baviti pristojnim ponašanjem u suvremenom svijetu, bilo bi dobro kao da doista odaju dojam da u tom suvremenom svijetu i žive, a ne kao da su izašli iz slikovnice pa sada svaki dan gledateljima objašnjavaju jednu stranicu tog bajkovitog književnog uratka za djecu.