Kanadski Caribou čekao se mjesecima, kao da su i svi oni koji su ih vidjeli na T-Mobile InMusic Festivalu znali da takvoj svirci bolje odgovara klupski prostor. Atmosfera u krcatom &TD-u jučer je bila takva da Caribou zapravo nije ni mogao omanuti, a svirka je bila odlična, iako ne i orgazmička
Nikad nisam doživio veću jagmu za kartama kao jučer na rasprodanom koncertu Cariboua. Barem deset ljudi me pitalo za kartu, a mnogi koje znam su bome ostali i vani, što je ipak pomalo neobično za bend koji je nedavno bio u Hrvatskoj, a ni to mu nije bilo prvi put jer je 2004. već nastupio u KSET-u pod imenom Manitoba.
Upravo taj koncert razlog je suludog jučerašnjeg hypea - tada su, naime, momci rasturili klub ogoljenim zvukom gitare i dvaju bubnjeva, koji baš i nije zvučao slično onome što je Manitoba izdala na prvih nekoliko albuma. No, u tome i jest štos: Manitoba/Caribou (inače, gospodin Richard 'Handsome Dick' Manitoba zbog kojeg je Manitoba i mijenjala ime, također je nastupio u Zagrebu prije koju godinu sa MC5) prilično drastično mijenja zvuk na svakom albumu, a live nastupi su im prilično nepredvidivi.
Ipak, ovoga puta to nije bio slučaj; Caribou je došao predstaviti svoj posljednji album Swim (jedan od najboljih albuma godine, kažu mnogi pa i ja) i iako su opet u igri bila dva bubnja i gitara uz dodatak sintesajzera, bila je to relativno vjerna preslika zvuka s albuma, koji je gotovo čista elektronika.
Upravo taj savršen spoj indie popa, plesne elektronike i post rock pristupa svirci je ono što je privuklo ljubitelje vrlo raznolikih žanrova glazbe sinoć, i Caribou definitivno nije razočarao. Otvorivši s genijalnom Kaili, koja je završila sumanutim dvostrukim bubnjanjem kakvog se sjećamo iz 2004., uglavnom su redali pjesme sa Swima, sačuvavši dva ponajveća hita - Odessu i Sun - za sam kraj pomalo kratkog koncerta.
No problem sa spojevima svega i svačega jest što je nemoguće zadovoljiti sve ukuse. Izrazito pozitivno nabrijana publika pozdravila je sve što je Caribou imao za dati, čak i malo sporije zapilali-su-odo-po-pivu trenutke, no nekako se osjećalo da su ljubitelji elektronike priželjkivali malo plesniji đir, dok su pak drugi molili boga da se Dan Snaith (iako nastupa kao bend, Caribou je zapravo projekt ovog genijalca i doktora matematike) češće ulovi tog (drugog) bubnja.
Caribou to uopće nije diralo. Oni su odsvirali točno ono što su htjeli, bez puno želja i pozdrava, a obzirom na to da je njihov album jedan od najuzbudljivijih albuma godine te da Caribou već godinama izdaje albume koji pomiču granice u poprilično različitim žanrovima, možemo im se samo nakloniti i poželjeti da nam dođu ponovo.
