Intrigantan je to i šokantan dokumentarac koji kroz prirodnu nepogodu kao što je veliki potres u talijanskoj L’Aquili progovara o stanju države i talijanske 'demokracije' pod Berlusconijem.

Koliko se država brine za žrtve nepogoda i što je menadžment u izvanrednim okolnostima? Zašto Talijani glasuju za Berlusconija?
Nasilna propaganda, građanska impotencija, pitanje ekonomije, bezakonje moćnika i jedna katastrofa - grad L’Aquila uništen u potresu u travnju 2009. godine. Sve to isprepleteno je u odgovor na pitanje zašto je ugušena talijanska demokracija.

Autorica filma ispričala je: 'Moja prijateljica novinarka mi je jedan dan rekla kako je srela čovjeka koji je govorio čudne stvari o L’Aquili i poslala ga je da se obrati meni. I bila je u pravu. Bio je srpanj, G8 je trebao započeti i odlučila sam se susresti s tim čovjekom. No cijeli je grad bio pod opsadom i naoružana straža se mogla susresti na svakih tri metra. Odlučila sam pričekati nekoliko dana da se stvari smire. Nešto kasnije, moja dva prijatelja i ja uputili smo se u L’Aquilu. Usput sam se odlučila susresti s čovjekom koji je posjedovao zanimljive informacije.

Bila je to neobična večer. Ono što me iznenadilo bila je bezrezervna podrška, divljenje i zahvalnost za sve volontere i vatrogasce koji su pomagali unesrećenima, no i nepovjerenje i strah prema vodstvu Civilne zaštite (nacionalno talijansko tijelo zaduženo za anticipaciju, prevenciju i organizaciju izvanrednih događaja). Počela sam hvatati konce. Tu je bio dio stanovništva, uglavnom starijih ljudi ili očajnih obitelji, no koji su se smatrali sretnima u danim okolnostima. No tu su bili i oni koji su bili zastrašeni i krajnje sumnjičavi. Neki od njih su se učlanili u Udrugu građana te su željeli javno progovoriti. Neki od pobunjenih su rekli: 'Tu se provodi eksperiment. Ono što se događa ovdje 'oni' žele da se dogodi u cijeloj Italiji.'

Postala sam otvorena za sve sugestije i osjećala sam tu situaciju na licu mjesta, situaciju koju su drugi građani proživljavali kroz medijske napise. Ono što sam načula o Civilnoj zaštiti bilo je veliko i nevjerojatno otkriće. To je paralelna država koja je postojala bez da su mnogi znali za nju. Cenzura informacija u Italiji je česta. Cenzura naravno prati operacije poput ove. Cenzura uz stalne prijetnje onima koji izražavaju nezadovoljstvo. Propaganda, impotencija građana i jedna prirodna katastrofa. Demokracija u Italiji je malo-pomalo potpuno ugušena.'