Davno sam, kada je riječ o zabavnom programu domaćih komercijalnih televizija prestala u osvrtima kukumekati zbog smrti dobrog ukusa i vapiti za tim da se prije postavljanja baš svakog trasha pred kameru možda više od jedanput mućne mozgom. Uzaludan je to napor - kada u novčano i duhovno siromašnim uvjetima kakvi su hrvatski radiš program koji isključivo ovisi o tržištu, na priče o oblikovanju ukusa gledatelja i vlastitu odgovornost u njihovu zaglupljivanju samo ćeš se gorko nasmijati. Dok se njima oblikuje ukus, ja sam već pod čizmom stečajnog upravitelja, misli svaki producent na takvim televizijama, prezrivo odmahne rukom na prigovore kritičara kao što sam ja i nastavi program sastavljati po načelu namanjeg zajedničkog nazivnika. Tako je i s emisijom 'Supertalent', čija je... a, ne znam više koja sezona započela ovoga tjedna na NovojTV.

Sama ideja 'Supertalenta' i nije tako loša. Organiziraš audicije, u žiri dovedeš par celebrityja za koje se nadaš da tu i tamo znaju ispaliti dobru foru ili glumiti strogu učiteljicu, raju prvo zabaviš snimkama sablažnjivih pokušaja pomalo poremećenih jedinki koje očito zbog neke psihoze misle da imaju talenta, zatim ih zabaviš s nekoliko koji su s druge strane praga takvog psihičkog oboljenja i onda na kraju glumiš da ćeš onima koji ostanu i koji su bolji od ostalih ispuniti neki san o slavi, uspjehu i umjetničkom razvoju. Cijela vojska gledatelja mobilizira se uz ekrane navijajući za svoje miljenike kao da će se njihovom pobjedom preokrenuti socioekonomski status Hrvatske, oglašivači sline za minutažom u reklamnom bloku i ti si lijepo na kraju sezone u plusu, što je zapravo jedino bitno.

NovaTV tu šprancu zna odraditi i - s obzirom na cilj iz posljednje rečenice prethodnog odlomka - nikada još nisu promašili. Talent showovi su, generalno i globalno gledano, ultrahit televizijske produkcije, a NovaTV već kod nas, među širokim narodnim masama ima toliko privrženih gledatelja da bi ostvarivali impresivne shareove i da sat vremena prikazuju kako Petru Pereži raste kosa, tako da sam prilično sigurna da neće promašiti ni ovaj put. No ipak me, dok sam gledala nedjeljnu epizodu 'Supertalenta', na trenutke uhvatila tugica. Zar baš nijednom ne mogu - kad su već u takvoj poziciji nepogrešivosti - poći malo profinjenijim putem?

Evo, na primjer, Bore Lee - svi znamo tko je, i da, naravno da će njegova pojava na audiciji privući pozornost brojnih gledatelja, ali nije li zapravo tužno kako se osramotio pred kamerama? Transvestit koji je pjevao neku suludu zabavnu pjesmicu pa ga je Martina Tomčić zamolila da otpjeva nešto drugo i potom mu rekla da će morati snositi posljedice svojih loših odluka - zar je samozavaravanje tog čovjeka da je dobar zabavljač i pjevač doista išta drugo nego neugodno? Još bih shvatila neke smiješne gimmicke, kao što su Babe bez kočnica ilitiga plesna skupina od nekoliko gospođa u poznijim godinama, koje možda nisu najbolje plesačice, ali unatoč tome što sigurno nemaju šanse za pobjedu, mogu osvojiti gledatelje šarmom, vitalnošću, pa na kraju i time što su smiješne, ali dobar dio kandidata ondje nije ni smiješan, nego ih samo gledaš kako nešto prtljaju po pozornici i bude ti neugodno u njihovo ime.

Upravo to, upravo takvo IZRABLJIVANJE takvih kandidata ona je granica koja dijeli talent-showove kao što je, recimo, 'The Voice' od natjecanja kao što je 'Supertalent'. 'The Voice' nije trash, u njemu se lošiji nastupi događaju slučajno, a ljudi koji su samo umislili da imaju dara otpadaju na audicijama koje mi i ne vidimo u emisijama jer je poanta odabir najboljeg od onih koji nešto doista mogu. 'Supertalent' pak dio svojeg 'šarma' i privlačnosti gradi na tome da će gledatelji kod kuće ismijavati jadnije face na audiciji. A iako na to nitko nije imun - nisam ni ja - pomalo ostavlja gorak okus u ustima i, kao što već rekoh, možda je još i prihvatljivo kada je smiješno, no vrlo često jednostavno - NIJE. Samo je žalosno. I totalni je trash. Još kad bismo imali kakvog domaćeg Simona Cowella koji bi uz takve nastupe znao ispaliti rafal svojih zgroženo-presmiješnih tirada, možda bi to i imalo nekakvog smisla. Ali mi nemamo domaćeg Simona Cowella - uz nastupe takvih ljudi nelagodu pojačavaju samo zaprepaštena lica članova žirija.

I sad, znam da ovo što ću napisati i opet neće doprijeti ni do koga s NoveTV i da ih zapravo uopće nije briga, ali moram. Znam da vam ovo ide jako dobro. Znam da ćete i za 'Supertalent', kao i 'Tvoje lice zvuči poznato' i kao za još hrpu takvih emisija imati gledanost s kojom ćete se nadaleko i naširoko hvaliti, usput zadovoljno sklapajući ugovore s oglašivačima. No kad ste već u takvoj poziciji - da vas gledatelji vole, da biste imali zavidnu gledanost sve i da prikazujete kako klinci u parkiću kopaju nos - zašto ne biste barem POKUŠALI s nečim malo profinjenijim, malo boljim, pa i malo NOVIJIM? Ovaj je format zasad i dalje popularan, ali na rubovima mu se pojavljuju znakovi otrcanosti. Neće još dugo.