GLAZBA U 2013.

Čuli ste za PBR&B, vaporwave i Melbourne sound?

17.11.2013 u 09:50

Bionic
Reading

Zanimljivi, opskurni, nategnuti, inovativni i hibridni glazbeni žanrovi, podžanrovi i mikrožanrovi obilježili su dobar dio 2013. Predstavljamo nekoliko termina koji kruže webom zalijepljeni uz vaše (možda?) omiljene izvođače

Stvar na koju ste oduvijek mogli računati ulaskom glazbe u digitalnu sferu i njezin nov, velik i ne uvijek tako profitabilan, ali zato fraktalno razgranat život u cyberspaceu jest žanrofilija – prosječan slušatelj glazbe često nije svjestan da je džungla zvukova koja izlazi iz zvučnika daleko kompleksnija od banalnog ladičarenja 20. stoljeća, a iako se katkad čini da su forme i pripadajući im termini tek proizvod ridikuloznog natjecanja blogosfere u fragmentaciji i smišljanju što luđih naziva za i najmanju nijansu unutar već postojećih kanona stvaranja, juriš i invazija podžanrova i mikrožanrova nije nešto čega se treba bojati.

Društvo obilja ima i svoj soundtrack obilja, a sve dok svatko u svojoj dnevnoj sobi – a odnedavno i u pokretu, na pametnim telefonima i tabletima – može biti audiobotaničar, križati i stvarati nove hibridne vrste, spajajući elemente katkad zbratimljenih, a katkad naizgled kontradiktornih glazbenih formi, jedna stvar ostaje sigurna: stajanje na mjestu i dosada ostaju osuđeni na smrt.

Što nas je to ove godine, do sada, zapljusnulo s weba pod novim imenima? Koji su to nasljednici drilla, trapa, hipster housea, homo hopa i tumblr-wavea, mikrožanrova kojima se kritika zabavljala lani?

Za sada čini se da je PBR&B najveći novi zvuk 2013, barem ako je vjerovati novoj kolonizacijskoj sili njujorških hipstera u globalnoj popularnoj kulturi. PBR&B je u osnovi tek produžetak alternativne R&B scene koja je eksplodirala 2012. pojavom The Weeknda i njegovih suvremenika, a sada se proširila i na Franka Oceana, Miguela, Janelle Monae i sl. Poznat još i kao hipsterski R&B ili R-Neg-B, PBR&B je dobio ime upravo spajanjem R&B-ja s Pabst Blue Ribbonom, omiljenim pivom hipsterskih hordi NY-a, a zvuk kombinira baladnu R&B ritmiku s trip hopom i ambijentalom, uz kristalnu digitalnu produkciju, pokoji eksperiment, oblake kanabisa i privlačnost kod indie publike koja bi prije izvršila seppuku, nego priznala da Beyonce ima nekoliko dobrih pjesama.

Vaporwave, s druge strane, trenutno gotovo isključivo živi u svijetu jedinica i nula, na websiteovima kao što su Soundcloud i Bandcampd, na kojima nove generacije producenata otvaraju svoje laboratorije i eksperimentiraju u javnosti. Malim dijelom nasljednik 8-bit scene, popularne prije nekoliko godina na plesnim podijima američkih i britanskih klubova, ali i žanr u cijelosti iznikao iz blogosfere (kao i njegovi malo stariji suvremenici witch house i seapunk), vaporwave štuje videoigre i estetiku osamdesetih te ih ženi sa soundtrack kompilacijama devedesetih, a rezultat su slojeviti, melankolični, katkad jako plesni, a često intrigantni monotauri kiča i genijalnosti inovacije iznikle iz retro sjemena. Esprit, Blank Banshee i Macintosh Plus prve su postaje za preslušati što to zapravo znači.

Igri mikrožanrova pridružila se i Australija, opasno konkurirajući južnoameričkim formama za primat nad novom egzotikom plesnih podija – zvuk geografskog naziva Melbourne sound dobio je vjetar u leđa kada je ovo ljeto Ministry Of Sound najavio kompilaciju 'This Is... Melbourne Bangers', a Will Sparks pregazio društvene mreže hitom 'Ah Yeah!'.

Sparks je osobno novu igračku opisao kao mješavinu 'psy-trancea kada govorimo o strukturi, s electrom i dubby zvukovima', ali i očitim utjecajima nizozemske škole, dobrog starog progressive housea, pa čak i bouncea. Uz Willa, scenu predvodi TJR ('Ode to Oi'), a riječ je o vrhuncu vala koji se formirao posljednjih nekoliko godina, doživjevši međunarodni proboj onog trena kada je internet zagrizao u novu igračku, a svi od Davida Guette do Calvina Harrisa počeli miksati Melbourne sound u svoje setove.

I da, priča se da se vraća grunge – doduše, dokazi su trenutno prisutni tek na stranicama modnih magazina koji su krenuli odijevati manekenke kao drvosječe, cijedeći činjenicu da je od početka devedesetih prošlo taman dovoljno godina da se stvar prepakira i proda pod retro nekim novim klincima, no činjenica jest da je Nirvana uskrsnula na dvije razine: na koncertima Davea Grohla, na kojima pokojnog Cobaina mijenja Paul Mccartney (jao!) i na novom albumu Jay-Z-ja (jao!!!).