Za razliku do mnogih svojih kolega, sinonim novog vala Davorin Bogović u seriji 'Crno-bijeli svijet' vidi samo dobre stvari te priznaje da mu je bio užitak gledati svaku epizodu. Na partyju u Pepermintu jedina svijetla točka mu je bio Tarik Filipović. Na kritike svog kolege Johnnyja Štulića koji se oglasio iz Nizozemske nije ostao bez komentara
Zabava u zagrebačkom Pepermintu povodom zadnje epizode serije 'Crno-bijeli svijet' bila je prava prilika za razgovor s Davorinom Bogovićem koji o tom svijetu među ostalima ponajviše i zna. Za razliku od mnogih drugih, njemu je 'Crno-bijeli svijet' - odličan! Zašto? 'Zato što ne tražim dlaku u jajetu poput drugih. U svemu pokušavam naći nešto lijepo. Iskreno, toliko sam se zakačio za serijal da ni moja žena nije mogla vjerovati. Sad mi je baš žao što sljedeći tjedan neću imati čemu se veseliti na televiziji. Navijam za drugu sezonu!' kaže Davorin koji je na party došao u pratnji 24-godišnjeg sina Domagoja.
'Domagoj je brzo pobjegao, a i ja za njim. Tarik je bio jedina svijeta točka u Pepermintu. Da nije pala dobra zafrkancija s njim, otišao bih i ranije', iskren je kao uvijek bio Bogović.
A što kaže na Štulićevo mišljenje o novoj HTV-ovoj seriji? 'Štulić k'o Štulić, drugo od njega nisam ni očekivao. Sjećam se da kad bi se mi dečki u klapi složili oko nečega, bilo čega, on je filozof uvijek bio kontra. Nikog nije volio. Mene je, začudo, podnosio jer se poput nekih nisam folirao, nije podnosio fejkere. Imao je tešku narav, sa svima bi se lako posvađao', sjeća se Bogović. Iako za njega obožavani frontmen Azre ima i previše mana, jednu kvalitetu mu ne može poreći.
'Bio je odličan pjesnik. Ali da mu nije bilo Borisa Leinera i Miše Hrnjaka, nikad on ne bi te svoje pjesničke ideje realizirao. Dok njih nije okupio, bio je ulični svirač i dečko koji svira po tulumima s ritam gitarom. Čovjek je s jedne strane genijalac, s druge obična budala puna sebe. Nikad nije imao prijatelja jer je za njega postojao samo jedan prijatelj - Branimir Johnny Štulić. Čak mu se ni vlastito ime nije sviđalo pa se prozvao Johnny jer nije mogao podnijeti da se zove po jednom hrvatskom knezu', kaže Davorin prisjetivši se i jedne priče svog prijatelja iz Amsterdama.
'Kako tu nije imao prijatelja, nema ih ni u Nizozemskoj. Ipak, naši ljudi koji žive gore često su ga pozivali na zajednička druženja i večere. Jednom je pristao, a kad je stigao, digao je nos. Znate zbog čega? Jer je bio razočaran kako neće zaigrati nogomet, a kao samo zbog toga je došao. To mu je, naime, nova opsesija pod stare dane. To vam je Štulić, nikad mu ništa nije po volji. Zato me uopće ne čudi što mu, između svega ostalog u životu, 'Crno-bijeli svijet' nije bio po volji', zaključio je Bogović.
