Slavna glumica u startu je morala biti svjesna da se prihvatila iznimno rizičnog pothvata, čiji je potencijal da izazove kontroverze zbog same teme, pogotovo u našim krajevima, daleko veći od šanse da privuče širi krug gledatelja, pogotovo na Zapadu (o čemu svjedoči zanemariv rezultat u američkim kinima).

Dok joj bez ikakvog odmaka treba skinuti kapu zbog očigledne strastvene posvećenosti temi, odmah treba reći da je 'U zemlji krvi i meda' tek osrednji film u čijoj se izvedbi itekako osjeti autoričino redateljsko i (pogotovo) scenarističko neiskustvo.

U središtu priče je odnos muslimanke Ajle (Zana Marjanović) i Srbina Danijela (Goran Kostić), koji se 1992. godine nalaze na pragu ljubavne veze, no tada dolazi rat. Ajla uskoro završi u logoru, gdje ponovo susreće Danijela, koji je u međuvremenu postao kapetan u srpskoj vojsci. Danijel je u zadnji trenutak spasi od silovanja i pruža joj zaštitu, te se njih dvoje počinju zbližavati. Svjestan da je neće moći dugo štititi, on ju nagovara da pobjegne, što joj, nakon jednog neuspjelog pokušaja, napokon i uspije. Međutim, neće dugo ostati na slobodi, te će se njihovi putovi ponovno ispreplesti.

Nakon bezlične uvodne scene u nekom sarajevskom klubu u kojem se Ajla i Danijel zabavljaju, Jolie u prvoj polovici filma prilično dojmljivo prikazuje strahote rata, pritom dobro razrađujući par glavnih protagonista. Unatoč 'ženskoj' perspektivi, Danijel se nameće kao intrigantniji lik: sin visokog oficira (Rade Šerbedžija), zadojenog mržnjom prema muslimanima, Danijel pred ocem mora dokazati svoju muškost i patriotizam, a pritom je protivnik rata i očito je opterećen činjenicom da sudjeluje u ubijanju.

Razvoj odnosa Ajle i Danijela isprva se doima vjerodostojnim, sa solidno osjenčanim prikazom popuštanja Ajlina nepovjerenja i predavanja osjećajima. Međutim, nakon što Ajla uspije pobjeći iz zarobljeništva, Jolie počinje gubiti konce nad zapletom, u kojem se postupno gomilaju proizvoljna rješenja. Jolie je napravila ozbiljnu dramaturšku pogrešku odlučivši da ljubavnu priču protegne kroz cijelo trajanje rata u BiH jer motiv 'zatočenice u zlatnom kavezu', kako film odmiče, postaje sve apsurdniji, a odnos dvoje protagonista, umjesto da se produbljuje, biva sve plošniji, kulminirajući posve nasumičnom završnicom.

Od glumaca koji se prihvate režije u pravilu se očekuje da od svojih kolega ispred kamere izvuku jako dobre interpretacije, no Jolie si ni u tom pogledu nije učinila uslugu, prihvativši se rada na jeziku koji (barem zasad) ne razumije – zato se nastupi Zane Marjanović i Gorana Kostića čine tek korektnima, dok je Rade Šerbedžija svoju ulogu odradio na autopilotu.

'U zemlji krvi i meda' neosporno je djelo dobrih namjera koje nikako ne treba otpisati kao afektaciju jedne holivudske dive. Jolie se ovim filmom nije osramotila, ali jasno je da u ovom trenutku nije bila spremna uprizoriti ovakvu priču. Ipak, unatoč svim manama, u njezinu redateljskom prvijencu definitivno se može naslutiti ozbiljniji autorski potencijal. Vjerojatno bi bilo preporučljivo da u bližoj budućnosti za svoje izlete iza kamere bira priče koje joj nisu u svojoj biti 'strane' kao što joj je zapravo bila ova, ma koliko njezin angažman na ovom filmu bio iskren. A kad se razvije u ozbiljnu autoricu, može se, zašto ne, i vratiti upravo ovoj priči – to bi bio jedan remake koji bi svakako imao smisla.