Kada tih stotinjak milijuna gledatelja Eurosonga vidi spot za pjesmu Klape s mora 'Mižerija', kroz glavu će im vjerojatno proći samo jedna sažaljiva misao: 'Jadni!' 'Hrvatska? To je ona zemlja u koju idemo na more', misle tako stranci dok gledaju naš spot i nastavljaju prevrtati po glavi asocijacije: 'Dubrovnik, Šuker, Ivanišević, rat… a zašto ne plate nekome da im snimi spot? Pa tako lijepa zemlja, prekrasno more, odlična hrana, tako dragi lju… pa kako ne znaju snimiti reklamni spot za svoju zemlju?'
Zaista nije važno tko je režirao spot za 'Mižeriju'. Važnije je tko je odobrio taj spot. No kad je već u centru pažnje, valja reći da ga je režirao Zoran Nikolić koji potpisuje humora i bilo kakve estetike lišene tzv. glazbeno humoristične emisije 'Jel' me netko tražio' i 'Nad lipom'. Nikolić je, očito bez sumnje, redatelj po ukusu HTV-a i čovjek od povjerenja, kada su ga angažirali da režira spot koji će biti predstavljen milijunskoj publici. Spot koji će ujedno biti i turistička razglednica Hrvatske pa će zbog spota i pjesme svi odmah pohrliti k nama. Ali netko je to pogledao i rekao – Odlično!
Naime, izborom tzv. superklape, nemaštovito nazvane Klapa s mora (za razliku od mnogobrojnih klapa sa planina, jezera, rijeka…), čelni ljudi HTV-a, da ih ipak ne zovemo kreativni tim jer to nisu, shvatili su da Eurosong treba maksimalno iskoristiti za turističku promidžbu Hrvatske jer teško da se možemo natjecati za pobjedu. Pa ako su se već pomirili sa tim pogrešnim zaključkom, odlučili su promovirati Hrvatsku što je bolje moguće. Čak se i stvorila klima da takav stav drži vodu, da bi na koncu dobili ovu mizeriju od reklamnog spota. Čak i Ana Rucner ima bolje spotove, a o Todoriću da i ne govorimo.
I dok su neke zemlje krizu shvatile krajnje ozbiljno, te su zbog iste odlučili uštedjeti nemalu količinu novaca ne sudjelujući u tom europskom lako glazbenom cirkusu, Hrvatska je odlučila da mora sudjelovati jer je to šansa koja se ne propušta. Neka pati koga smeta. Na žalost, ovim spotom propustili smo šansu da ostvarimo kakvu takvu poželjnu turističku propagandu. Spot napravljen u produkciji HTV-a: ekipa u punoj ratnoj spremi nekoliko dana snimala je ovo čudo od spota u Trogiru i Kaštelu. Lijepi gradovi. I snimili su spot koji nalikuje većini sličnih iz sredine 90-ih. Nemaštovita priča, koje zapravo nema, u nepovezanoj cjelini sa umjetnim kadrovima i plastičnim slikama koje samo odaju da je Nikolić pogledao par klasika mediteranske kinematografije i neke spotove svojih kolega (prije svega spotove Žareta Batinovića). Potom je, uz podršku nemalog budžeta, loše kopirao što je vidio i napravio očajan spot. Spot u kojem nema ni 'a' od atmosfere dalmatinskih ulica niti ikakvi osjećaji izviru iz kršnih momaka iz super klape (iako pjesma ima sve predispozicije da se za nju snima spot fantastične atmosfere, predivnih kadrova u jedinstvenim ambijentima). To je jednostavno loš spot u kojem se čak vide i tehničke greške. Teško da smo u dosadašnjoj povijesti Eurosonga imali lošiji spot od pjesme koja čak ima i neku šansu među nekritičnim TV gledateljima koji uzdišu kad vide da je nekome teško.
Oh, these hard times are stony and raw, now.
Oh, these hard times! The wine flows no more now.
(Službeni prijevod Mižerje na engleski)
Taj nepostojeći kreativni tim HTV-a vidio je spot, potapšali su Nikolića, vjerojatno mu i čestitali, da bi potom svi zajedno obznanili nama smrtnicima da su snimili fantastičan reklamni spot za novu turističku sezonu. Blago nama! A toliko je nadarenih redatelja koji snimaju fantastične spotove. Toliko nadarenih dizajnera i umjetnika koji znaju svoj posao. Toliko kompetentnih turističkih djelatnika i PR menadžera koji znaju svoj posao. Na žalost, za njih nema ni posla niti mjesta na HTV-u kada se razmišlja o predstavljanju Hrvatske pred milijunskim auditorijem. HTV zna najbolje!
Ej mizerja ka tvrda si stina
Ej mizerja ka dvi kapi vina
Ej mizerja spot ti ka slina