Sinoć je u zagrebačkom kinu Grič prikazan dokumentarni film 'Ogledalo društva u nastajanju', priča o Viktoru Ivančiću i tjedniku Feral Tribune
Iako su devedesete godine na Zapadu ostale zapamćene kao era eskapističkog prosperiteta, MTV-ja, 'kul Britanije' i pretvaranja politike u zabavni spektakl s Clintonom na saksofonu i Blairom u prvim redovima koncerta grupe Oasis, veselje novog blagostanja i vrckava new age poetika masovnih medija s Hrvatskom nisu imale previše veze – rat, pljačka, kaos, tajkuni, mafija, HDZ i lenta na prsima Franje Tuđmana zaslužni su za to što rušenje berlinskog zida nije iskorišteno za gradnju zdrave i prosperitetne, moderne demokratske države, već kao savršeni poligon za zamjenu jednog totalitarnog mraka drugim.
Metode su ostale iste, a samo su se zastave promijenile, no kada je netko to pokušao otvoreno objasniti narodu opterećenom mržnjom, propagandom i golim preživljavanjem završio je... pa, ako već ne u jarku s metkom u čelu, onda u najmanju ruku kao otvorena meta napada koji za svoj krajnji cilj ima isti taj metak i isti taj jarak.
Feral Tribune predvođen glavnim urednikom Viktorom Ivančićem vozio je drugom stranom, neravnim i neugodnim cestama brdovitog Balkana te obilježio ne samo medijski, već društveni i politički život kao malo što u njegovo vrijeme. Bilo s briljantnim komadima satire, bilo kao ozbiljni novinarski otpor mržnji, propagandi i ideji života kao preživljavanja u sjeni hladnokrvne elite kojoj je domoljublje bilo savršeni paravan za zlostavljanje i pljačku.
Bogata povijest ovog radikalnog splitskog tjednika, koji je u petnaestak godina svog samostalnog života bio ne samo svjesnom metom, već i jednim od najvećih fenomena prohujale ere, zvuči kao savršena tema za dokumentarni film, posebno danas, kada su mnogi subjekti njegova pisanja pod zemljom, iza rešetaka ili na sudskim klupama s koferima spremnim da se upute iza njih. Vremenska distanca otvara beskrajne prilike da se crno-bijela slika obje strane barikade analizira s pozicije koju možemo etiketirati kao 'maksimalno objektivnu' – kada, ako ne sada, u 2012. godine?
Nažalost, dokumentarni film 'Ogledalo društva u nastajanju', djelo beogradske redateljice Svetlane Broz sinoć premijerno prikazano u zagrebačkom kinu Grič, uz prisutnost samog Ivančića, ali i njegovih suradnika pa i bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića, propušta tu priliku pa izgleda više kao produženi televizijski prilog, nego kao dokumentarac koji bi trebao osvijetliti kompleksnu povijest i značaj Ferala te njegovih prvoboraca. Što ne treba čuditi ako znamo da je 'Ogledalo društva u nastajanju' tek četrdesetak minuta dugo popratno audiovizualno 'objašnjenje' nagrade Duško Kondor, koju je Ivančić primio za afirmaciju građanske hrabrosti, tehnički traljavi (grozan zvuk) paket općih informacija izvedenih u klasičnom 'talking head' konceptu, s produkcijskim potpisom sarajevske nevladine udruge Gariwo.
U njemu nema Lucića i Dežulovića (ni Heni Erceg), nema ni konkretne priče o tome tko je, kako se kalio i kamo ide Ivančić kao urednik, novinar i kolumnist, kao niti jedna sekunda arhivske građe koja bi prigodno oslikala eru Ferala ili dala insajderski pogled u njegovu turbulentnu prošlost. No iako je čak i u svojoj skučenoj minutaži prilično repetativan, 'Ogledalo društva u nastajanju' jedini je audiovizualni dokument ovakvog sadržaja, generalno gledljiv skup općih informacija za nove generacije te sve prijatelje i neprijatelje medija koji je, kao što je to već netko izjavio, bio više od novine, zapravo stil života i pokret otpora za mnoge koji su Feral religiozno kupovali, a potom skrivali čak i od vlastitih susjeda.
'Ogledalo društva u nastajanju' dotiče se toga, kao i svih većih epizoda Feralove povijesti, no u konačnici dobivamo tek kratki i bolno neambiciozni info-punkt o papiru koji je mijenjao Hrvatsku i ljutio novu 'nacionalnu klasu'.