Zahvaljujući popularnosti dokumentarnog žanra logično je pojavljivanje i lažnog dokumentarnog filma, često satiričnog sadržaja. Tako se s vremenom pojavio i horor podskup tog žanra s filmovima 'Projekt: Vještica iz Blaira', 'Cloverfield' i 'Paranormalno' kao njegovim modernim predstavnicima. U tu kategoriju spada i 'Posljednji egzorcizam', koji pokušava osvježiti već ustaljeni prikaz egzorcizma na filmu, ali skeptično se možemo upitati vrijedi li očekivati kvalitetan uradak.

Svećenik poljuljane vjere i egzorcist Cotton Marcus (Patrick Fabian) odlučuje se povjeriti filmskoj dokumentarnoj ekipi kako bi razotkrio pravu stranu rituala egzorcizma. Posjećuju Louisa Sweetzera (Louis Herther) čija je kći Nell (Ashley Bell) navodno opsjednuta demonom. Iako se isprva čini da je Nell samo pod utjecajem nasilnog oca, uskoro se počinju događati neobjašnjive stvari i Cotton će morati opet ispitati svoju vjeru kako bi se suočio s pravim zlom.

 
'Posljednji egzorcizam' djeluje poput amaterskog eksperimenta koji ne uspijeva dostignuti filmove koji su na njega utjecali. Korištenje dokumentarnog stila samo po sebi uvodi određena ograničenja u scenariju i načinu snimanja, što ne mora značiti da će film biti loš, uostalom mnogi pravi dokumentarci su vrhunska djela, ali ovdje to nije slučaj. Da bi ovakva vrsta filma funkcionirala, potrebno je imati barem solidne likove ili efektnu atmosferu. Nažalost, 'Posljednji egzorcizam' slab je na oba polja, s potpuno zanemarivim likovima bez karaktera i rijetko dobrom atmosferskom podlogom.

Neki će reći da je to zbog stila snimanja, ali filmovi kao što su spomenuti 'Projekt: Vještica iz Blaira' ili 'Cloverfield' pokazuju da se može postići znatno bolji i uvjerljiviji efekt. U svakom slučaju, 'Posljednji egzorcizam' brzo iz uvjerljivog lažnog dokumentarca (na početku relativno funkcionira) pada u amaterski film, koji tada djeluje samo loše snimljeno. Doduše, postoje efektne individualne scene koje će čak izazvati jezu i ostaviti dojam na gledatelja (kod završnice filma pogotovo), ali ne nude spas od lošeg ostatka. Dokumentarna uvjerljivost ujedno se gubi zbog sve većeg prisustva preekspresivne glazbe, prvenstveno u zadnjih pola sata, i te scene tada je teško shvatiti ozbiljno.

'Posljednji egzorcizam' nije najgori horor ove godine, ali nipošto ne zaslužuje preporuku. Površni likovi, priča koja se može skratiti na nekoliko minuta koliko je zapravo jednostavna i slaba atmosfera čine ovaj uradak suvišnim i posve zanemarivim amaterskim eksperimentom kakav je mnogo uspješnije napravljen ranije.