Kad govorimo o zlatnim vremenima rock glazbe u Hrvatskoj, obično se naglasak stavlja na osamdesete, bilo da je riječ o njihovom početku (novom valu i Gang of Fouru na zagrebačkom Bijenalu) ili njihovom kraju (Pixies u Kulušiću i otvaranje svjetskoj nezavisnoj sceni). Gang of Four i Pixies i dalje snimaju nepotrebne albume, dok akteri ovog perioda pohađaju koncerte sve lošijih bendova i lamentiraju nad zlatnim danima. Ništa manje značajan period za rock u nas je vrijeme odrastanja današnjih tridesetogodišnjaka i mlađih četrdesetogodišnjaka – era KSET-a i Mate Škugora. Negdje od kraja devedesetih pa do kraja prve dekade novog tisućljeća, Zagreb je imao klub i booking agenciju koja je za 35 do 45 kuna po karti dovodila kremu svjetske indie rock, noise, jazz i eksperimentalne scene. Na tim gostovanjima glazbeno se educirala cijela jedna generacija, a bendovi iz cijelog svijeta bi ovdje, poneseni prijateljskom atmosferom, nerijetko davali i više nego drugdje, poslije koncerta tulumareći s fanovima i vraćajući se čak i kad postanu velike zvijezde.

Jedan od bendova koji je u toj eri čak dva puta protutnjao kroz KSET bio je teksaški (tada) kvartet Explosions in the Sky. Već tada su djelovali daleko ozbiljnije od većine vršnjaka koji su se razmnožavali na valu trenda instrumentalne glazbe. Zapamtili smo ih kao bend koji svira slojevitu imaginarnu podlogu za neki sci-fi film, čija putovanja od ambijentalne tišine do astralne buke i natrag prolaze u dinamičnijim intervalima od konkurencije, i nadasve – kao bend koji na pozornici ostavlja i posljednju trunku energije. Nakon ta dva koncerta, 2002. i 2004. Explosionsi su postali bend s albumom na 16. mjestu američke top liste, bend koji rasprodaje Royal Albert i Radio City Music Hall, a njihove pjesme su se mogle čuti u dokumentarcima Michaela Moorea i CSI serijalu.

Poučeni lijepim uspomenama s početka dvijetisućitih, znali smo da će se kad-tad vratiti. I eto ih, par mjeseci nakon izlaska novog albuma 'The Wilderness', u prostoru primjerenom današnjoj popularnosti, s domaćom podrškom koju su sami odabrali – šibenskom Diskodelijom. Valjda prvi hrvatski post-punk bend koji je objavio album za mainstream izdavača pošteno je odradio svojih četrdesetak minuta zagrijavanja. Stilski naklon Wireu i Joy Divisionu s jedne te Minutemenu i Fugaziju s druge strane obogaćen je truckavim bubnjanjem Rade Kristića te izmjenama leleka i naracije basiste i pjevača Marka Vuletina, koji zvuku daju lokalni šarm.

'Ovo su vaši ljudi, ovo je vaš bend, odlični su i pozdravite ih', reći će Munaf Rayani, svojevrsni glasnogovornik Explosions in the Sky na početku koncerta, pokazujući poštovanje Diskodeliji i prisjetivši se lijepih uspomena s ranijih nastupa u Zagrebu. Potom će s 'The Wilderness' otvorili sat i pol vremena dugo putovanje bez stanke, s prelijevanjem jedne kompozicije u drugu. Sve one osobine po kojima smo ih zapamtili su i dalje tu – repetativne pling-plong gitare uz povremenu upotrebu gudala, izmjene glazbenika na tri gitare, dva basa i klavijaturama, i teksaški energično ponašanje na pozornici.

U skladu sa statusom i ugledom benda, nastup je nadograđen vrlo efektnim vizualnim elementima, prije svega kombinacijom tople pozadinske rasvjete te mrežastih snopova svjetla ispred pozornice koji stvaraju dojam kao da smo od benda odvojeni nevidljivom žicom. Zvuk je u sredini, ispred miksete, gotovo perfektan, jasno razgraničujući tiše od glasnijih i najglasnijih dijelova pjesama. Otprilike polovica koncerta posvećena je aktualnom albumu, a druga polovica najpoznatije su kompozicije benda poput 'First Breath After Coma' i 'Your Hand in Mine', koje bend izvodi bez ikakve poštede, plivajući u znoju i nasrćući na instrumente.

Vremena post-rocka možda su prošla, Explosionsi danas sviraju u velikim koncertnim dvoranama i na festivalima, karta za njihov koncert više ne košta 5, nego 25 eura, a umjesto druženja poslije koncerta članovi utrčavaju u luksuzni tour bus. No, ovaj bend ne samo da je zadržao ono zbog čega smo ga voljeli, već isto i nadogradio u audiovizualni spektakl što traži posvećenost i pozornost, koje bend obilato nagrađuje potresnim melodijama i moćnim energetskim valovima. Sličan scenarij odvit će se i u srijedu, kad šaman Michael Gira i Swansi kompletiraju bučnu reprezentaciju Žednog uha i zatvaraju ovojesenski ciklus ksetonostalgije.