Gore spomenute ikone retro tuluma ušle su u povijest kao savršene posvete gitarističkom hedonizmu osamdesetih; Steel Panther spremni su ne samo ući u povijest, već je i stvarati – nešto radikalnijim oružjem.

Iako su na granici da budu metal verzija SNL-ovog The Lonely Island, Steel Panther su ipak bliže hair metal pandanu Flight Of The Conchords, samo s daleko manje takta i suptilne ironije, ali s jednako dobrom kombinacijom komedije i sjajne svirke, što u prijevodu znači izvrstan novelty band koji u isto vrijeme funkcionira i kao vic, ali i kao fini komad sleaze 80's metala kakvog se ne bi postidjeli njihovi glavni uzori: Mötley Crüe, Def Leppard, Van Halen, Poison, Whitesnake, Skid Row i Bon Jovi, a koji glazbeno odjekuje svuda na potezu od 'Fat Girl' do 'Stripper Girl' (hm, primjećujete obrazac u naslovima?), dok se 'Mötley mizoginija' razlijeva gotovo svim stihovima, ali potencirana na pedesetu, katkad do granice šokantnog apsurda.

Steel Panther se s razlogom uspoređuju i s The Spinal Tap – ono što su David St. Hubbins, Nigel Tufnel, Derek Smalls i 'Caucasian' Jeffery Vanston za sedamdesete, to su Stix Zadinia, Satchel, Michael Starr i Lexxi Foxxx za osamdesete. U eri neviđenog i nezaustavljivog popkulturnog revivala osamdesetih, ovo je zapravo jedna od bolji retro eksploatacija, u svakom slučaju najzabavnija, iako ne i striktno nova – momci se šminkaju i poziraju već deset godina, a činjenica da su im sada dali priliku objaviti prvijenac ('pravi' debi 'Hole Patrol' izdali su još 2001, ali pod starim imenom Metal Shop) samo pokazuje da se trend i dalje muze do posljednje kapi inspiracije. A i nije im trebalo biti teško dobiti ugovor kad već godinama slove za jednu od najvećih koncertnih atrakcija Los Angelesa, gdje se zvijezde kao što su Pink i Avril Lavigne doslovno bore da dijele pozornicu s njima.

Ljudi ih jako vole iz nekoliko razloga – dva smo već spomenuli, dobro zvuče i imaju smisla za humor, a treći je taj da nemaju dlake na jeziku. Što bi, da koristimo njihovu lirsku analogiju, značilo da upražnjavaju oralni seks samo nakon pedantno provedene brazilske depilacije. Drugim i trećim riječima, njihov je humor brutalno izravan, vulgaran i bez zadrške, što je očito već iz prvog singla 'Death To All But Metal', svojevrsnom proglasu benda kojim se želi spora i bolna smrt svima na potezu od 'pedera Eminema Dr. Drea' do Blink 182, Madonne i Britney – ukratko, svima koji 'nisu metal'.

A to je samo početak urnebesnog kaosa koji vas čeka na albumu – 'Asian Whore' saga je o južnokorejskoj prostitutki koja miriše kao sushi, ali pruža savršene oralne usluge, unatoč gonoreji; 'Eatin' Ain't Cheatin' potvrđuje ne samo stavove većine današnjih američkih tinejdžera, već i bivšeg predsjednika Clintona – 'suckin ain't fucking', kako lijepo kaže jedan stih, dok 'Party All Day', još jedna blago 'bondžovijevska' himna partijanju, donosi himnični refren za pomicanje planina: 'Ooooo – hey, hey, hey! Fuck all night and party all day!'; 'Girl From Oklahoma' neizostavna je akustična balada, o djevojci iz malog grada koja otkriva kokain, spermu, oralni i analni seks zahvaljujući groupie avanturama.

I sve to je samo mali uzorak lavine dirljivo uglazbljene političke nekorektnosti koja vas čeka na 'Feel The Steel', albumu koji je zarazan, inteligentan, infantilan, blesav, pametan, 'vremeplovan' i urnebesan – i pritom roka!

Ocjena: 9/10

Izdavač: Universal Republic