Grad koji se može pohvaliti jednim od zanimljivijih filmskih festivala na jugoistoku Europe i jedinstvenim prostorom za projekcije – šlepom usidrenim uz dunavsku obalu – u ostatku godine, na žalost Vukovaraca, nema kvalitetan prostor za filmofile
Doduše, Kino Borovo s tradicijom prikazivanja filmskih hitova dugom više desetljeća i platnom za projekcije među najvećima u Hrvatskoj radi samo za toplijih dana, dok ustanova u kulturi Hrvatski dom svakog petka Vukovarcima u Ružičkinoj rodnoj kući nudi nekomercijalni, alternativni i nezavisni filmski program. I jednima i drugima nedostaje – publika.
'Nisam nezadovoljan kad na projekcije dođe 30-ak ljudi. Masovno prolaze samo multipleksi i festivali, odnosno ono što ljudi vide kao izlazak, zabavu, zaokruženo iskustvo. Sam film nije dovoljan suvremenom posjetitelju. Program i nije zamišljen da privuče što širu publiku, nego da se onima koje to zanima ili koje bi moglo zanimati omogući vidjeti i takve sadržaje, jer dobar dio toga ne može se skinuti s interneta i ne može se pogledati nigdje u Slavoniji. Dio publike je stalan, a svaki petak svrati i netko novi', priča o programu 'Petak u Ružički' njegov idejni začetnik Dalibor Jurišić, stručni suradnik u Hrvatskom domu.
Na repertoaru su se u Ružičkinoj kući našli filmovi s festivala 25 FPS (tzv. eksperimentalni filmovi), jednominutni filmovi s požeškog festivala, potom filmovi s RAF-a i vinkovačkog DORF-a, dokumentarci, djela iz arhive Zagreb filma i Hrvatskog filmskog saveza, igrani filmovi iz distribucije Discoveryja i Blitza, uglavnom neholivudski filmovi i osvajači nagrada na svjetskim festivalima. Gostovali su i alternativni te mladi glazbenici, a prikazivani su i amaterski filmovi Vukovaraca.
'Teško je reći kakav je profil gledatelja – ima tu filmofila, ali i ljudi koje privuku određeni sadržaji, onih koji dođu ubiti vrijeme ili izađu, slučajnih prolaznika, učenika, studenata, radnika, umirovljenika. Uglavnom – heterogeno društvance', pojašnjava Jurišić. Slikovito govori da 'Petak u Ružički' ipak 'nije nikakvo rješenje, nego tek pokušaj otvaranja jednog prozora'. 'Hoće li se taj prozor zalupiti, ili će se širom otvoriti, ili se neće dogoditi ništa, vidjet ćemo', u nedoumici je Dalibor Jurišić.
Dolazak toplijeg vremena znači i otvaranje jedinog kina u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u dijelu Vukovara poznatijem kao Borovo naselje. Kino-operateri najavljuju filmske hitove i vjeruju u dolazak publike. No, koliko god da ih dođe, dvorana sa 502 sjedala ostaje poprilično prazna. Vlasnik tvrtke MiM BorovoGordan Gotal kojemu je na korištenje povjeren objekt kina na neodređeno vrijeme nije oduševljen projekcijama u Ružičkinoj kući, kao ni najavom moguće gradnje novog kina u središtu Vukovara. Posebice je nezadovoljan zanemarivanjem Borova naselja.
'Ako smo dio Vukovara, zašto se zanemaruje borovsko kino, a forsira kvaziprikazivanje u Vukovaru i predlaže gradnja kina tamo? Zašto Borovo naselje postaje slijepo crijevo? Gradska uprava sustavno zanemaruje sva kulturna zbivanja u Borovu naselju, pa tako i kino. Zašto se govori da Vukovar nema kino, a imamo kino s velikim platnom jer donedavno je samo pulska Arena imala veće platno, a sada ima CineStar', ogorčen je Gordan Gotal. Izlaz vidi u financijskoj potpori gradskih vlasti, ali i povratku publike u kino, jer bez najmanje 50 gledatelja projekcije nisu isplative.
Odlične reakcije publike na događanja na Vukovar Film Festivalu, koji će se i ove godine održati krajem kolovoza, samo pokazuju da je vukovarska publika željna filma, da podupire takve manifestacije, ali bi očito trebalo napraviti još malo napora i tijekom cijele godine Vukovar obući u filmsko ruho. Nekoliko ljetnih večeri nije dovoljno za to.