Sljedeći filmovi pomažu vam da transcendentirate te dvije virtualne kategorije i odvode vas u slobodan futuristički teritorij gdje imate mogućnost osjećati se pomlađenima i inspiriranima.

2001: Odiseja u svemiru (1968)
Samo zamislite kako je enigmatična, misteriozna i prekrasna morala izgledati daleka 2001. davne 1968, u vrijeme kad čovjek još nije sletio na Mjesec, a svemir je bio samo fantazija većini čovječanstva. Film koji je režirao redatelj-vizionar Stanley Kubrick, po istoimenoj knjizi legendarnog spisatelja Arthura C. Clarkea, svrstan je među najutjecajnije SF filmove svih vremena, a i danas potiče žive debate o simboličnom značenju pojedinih scena i konačnoj poruci priče.

Istrebljivač (1982)
Nakon što je režirao blokbuster, SF horor 'Alien' Ridley Scott snimio je veliku i prekrasnu grešku režirajući artistički SF noir o emocijama i željama androida. 'Istrebljivač' je snimljen na sjajnom, postapokaliptičnom setu uz genijalnu rasvjetu, kao adaptacija romana 'Sanjaju li androidi električne ovce?' Philipa K. Dicka. Osim brojnih tema kojih se dotiče, ostat će zapamćen i po jednom od najboljih i najdirljivijih solilokvija umirućeg androida Roya Battyja: 'I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate. All those moments will be lost in time... like tears in rain... Time to die.'

Paklena naranča (1971)
Još jedan film Stanleyja Kubricka na popisu satira je suvremenog društva iz perspektive maloljetnog delikventa, snimljen prema eksperimentalnom romanu Anthonyja Burgessa. Rijetko smo u prilici pogledati filmove kalibra ovog psihodeličnog trilera u kojem se propituju društvene norme i moralnost nasilnog integriranja neprikladnih pojedinaca u zajednicu. Film koji je teško žanrovski opisati bio je kritiziran zbog vulgarnosti, nasilja i golotinje. U međuvremenu su ga u tim područjima pretekla brojna ostvarenja, ali i dalje ostaje jedan od filmova koji je u svoje doba iskočio iz svih ladica.

Klub boraca (1999)
Neponovljiv i nepredvidljiv, film Davida Finchera snažno udara u sve dijelove tijela. 'Klub boraca' je sirup protiv kašlja 21. stoljeća, u kojem su promiješani nihilizam, narcističke opsesije, nasilje i prosvjetljenje, i bez kojeg se ne možete osjećati bolje. Film propituje naše materijalističke stavove i istodobne žudnje da se oslobodimo svih civilizacijskih okova zapadnog društva. Svaka scena zaslužila je citiranje i gotovo svaki dijalog zauvijek je utisnut u kolektivnu filmsku memoriju. Kad je izašao, propao je na blagajnama i istodobno postao kultni klasik.

Memento (2000)
Misteriozni triler u režiji Christophera Nolana baziran je na kratkoj priči njegovog brata Jonathana naslovljenoj 'Memento mori'. Najvažniji je predvodnik u filmskom eksperimentu poigravanja s vremenom: radnju nelinearno pratimo od 'kraja' priče te dolazimo do 'početka'. Uz suptilnu transformaciju crno-bijele slike prema koloru, precizno napisanog scenarija i intrigantne radnje, 'Memento' je konceptualno misaoni izazov za gledatelja. Također je dokaz da nije potreban velik budžet za holivudski hit.

Fontana života (2006)
'Fontana života' započinje radnju u svemiru, zatim se vraća na Zemlju, vodi nas na put kroz vrijeme do doba konkvistadora, da bi napravila konačni 'loop' vraćanja u svemirska prostranstva. U jednom od manje uspješnih filmova Darrena Aronofskog, koji su kritičari sasjekli, a imao je i vrlo mlak odaziv publike, riječ je o tisućljetnoj potrazi za izvorom vječne mladosti, koja postaje opsesija čovjeka čija žena umire od raka. Film je uistinu fontana dobrih ideja, čija je realizacija zapela u produkciji. Najmanje cijenjen rad slavnog autora ujedno je njegovo najmističnije ostvarenje i himna ljubavi, životu i smrti koja zaslužuje naknadno promišljanje.

Vječni sjaj nepobjediva uma (2004)
Film redatelja Michela Gondryja i genijalnog scenarista Charlieja Kaufmana snovita je i uvrnuta romantična komedija o prekidu i čudesnim putevima zaborava i ljubavi. Premisa filma je da su emocije samo djelić informacija skriven i pohranjen u neuronskoj mreži te ga se inovativnim znanstvenim zahvatom uspješno može 'kirurški' izbrisati da bi se ljudi riješili boli neugodnih sjećanja. Film je teško opisati, a još teže zaboraviti. Zasigurno ćete se u više navrata vraćati pitanjima trajnog konflikta podsvijesti i svijesti paraliziranih na njihovim teritorijima.

Posljednji tango u Parizu (1972)
Bernardo Bertolucci šokirao je svijet svojim iznenađenjima u egzistencijalno-erotskoj drami iz 1972. o američkom udovcu koji se upušta u seksualnu vezu s mladom Parižankom koja bi se uskoro trebala udati. Osim legendarne i često spominjane scene o strasti Marlona Branda i Marije Schneider i maslacu kao 'rekvizitu', film se izdvaja autorovim suptilnim prikazom njihove razarajuće intimnosti.

Plavi baršun (1986)
Jedno od rijetkih naizgled transparentnijih ostvarenja Davida Lyncha govori o psihopatu, kojeg glumi Denis Hopper, senzualnoj pjevačici u noćnom klubu, koju glumi Isabella Rossellini, i mladom voajeru, kojeg glumi Kyle McLachlan. Uz Lynchevu auru, film je poprimio hipnotizirajuću i senzualnu atmosferu koja nadilazi okvire tadašnjeg, ali i sadašnjeg trenutka.

Videodrome (1983)
Još jedna u nizu zastrašujućih eskapada majstora body horora Davida Cronenberga zapanjuje originalnošću i brutalnošću SF koncepta. Film je ubrzo stekao vjerne obožavatelje, a iako ostavlja neugodan dojam, nadoknađuje tjeskobu bizarnošću snimanja i ironijskim pristupom o televiziji kao mediju čiji utjecaj pogubno djeluje na čovjeka.