Priroda nam ne pokazuje uvijek svoje nasmiješeno lice proljetnih proplanaka okupanih žuborom potoka ili propupalih čudesnih šuma. Ponekad je prava gadura kojoj je jedini zadatak istrijebiti nas s lica Zemlje
Ne vjerujete nam? Uvjerit će vas pet minuta provedenih pred televizijskim vijestima, a ako čak ni to ne uspije, kinematografski dokazi natjerat će vas da promijenite mišljenje.
Tommy Lee Jones se kao vrhunski seizmolog našao na pravom mjestu u pravo vrijeme kako bi građane Los Angelesa uvjerio da im se nad glave nadvija prirodna katastrofa. Naravno da mu nitko ne vjeruje budući da je njegove sumnje pokrenuo potresić koji stanovnici jednog od najdrhtavijih gradova na svijetu nisu ni osjetili. No osim njegovih sumnji, potresić je pokrenuo i zlu ćud usnulog vulkana koji se igrom nesretnog slučaja nalazi baš ispod multimilijunskog grada, za koji nitko u američkoj pacifičkoj prijestolnici ne zna.
Par novih potresića i erupcija vulkana kasnije, Los Angeles je u rasulu, stanovnici bježe posvuda pitajući se zašto odmah nisu poslušali Tommyja Leeja Jonesa. Dok panično pokušavaju uteći lavi koja se širi gradom vrtoglavom brzinom od dva milimetra u minuti, pojedini protagonisti nalaze vremena osvrnuti se i na rasnu jednakost u nevolji. Naime, kao očiti dokaz da nevolja zbližava ljude, dječarac spašen iz svog tog ludila primjećuje kako pripadnici svih rasnih skupina pokriveni pepelom izgledaju jednako.
Naposljetku nam ostaje da se pitamo zašto bi davno usnuli vulkan bez ikakvog upozorenja najedanput eruptirao? Jedino objašnjenje je – zato što se priroda okomila na nas!
U nakani da nas istrijebi, priroda koristi i svoju vojsku zloćudnih bića, što najbolje ilustriraju Spielbergove 'Ralje'.
Holivudske zvijezde na stranu, u glavnoj ulozi je zapravo ne velika, nego monstruozna bijela psina koja napada plivače Amity Islanda pritom ne mareći za utjecaj na turizam i ekonomske posljedice svojeg ubojitog pohoda usred ljetne sezone.
Nakon nekoliko oglodanih leševa nađenih po lokalnim plažama, mjesna policija s gradonačelnikom na čelu odlučna je stati na kraj ovoj antikapitalističkoj psini. Zaključujući iz navedenog primjera te uzevši u obzir brojnost velikih bijelih psina, jasno je da upravo one stoje iza trenutne svjetske ekonomske krize, iako motivi iza njihovih navedenih i sličnih antikapitalističkih radnji nisu sasvim jasni.
Prema definiciji iz Meteorološkog rječnika iz 1959. godine, tornado je bijesni rotirajući stup zraka te jedna od najrazornijih prirodnih pojava na planetu. Kao što film kaže, spuštaju se s neba da bi dotakli zemlju poput Božjeg prsta, uništavaju sve pred sobom te nestaju u naoblaci nakon što su iščupali par kuća iz temelja i usisali par nedužnih krava.
Sudeći po filmu, ovi olujni vjetrovi roje se velikim dijelom Amerike također s nakanom da nas se dočepaju, pogotovo ako imamo znanstvene afinitete.
Kako drukčije objasniti činjenicu da je, od svih protagonista, stradao Cary Elwes koji tumači znanstvenika u lovu na oluje te da najveći od svih tornada neprestano mijenja kurs kako bi zaskočio Helen Hunt i Billa Paxtona? Očito je da je priroda, osim što je anitkapitalistički nastrojena, ujedno i protiv znanosti.
'Ralje' su iznijele na vidjelo antikapitalističke porive Majke Prirode, ali ne može se reći ni da je socijalistički opredijeljena, pogotovo nakon načina na koji se obračunala s poštenom i marljivom radničkom klasom broda Andrea Gail u priči temeljenoj na stvarnom događaju.
Najprije se pobrinula da sve ribe nestanu tjerajući uboge ribare dalje na pučinu nego što oprez i zdrav razum dozvoljavaju. Zatim se sve ribe čudesno pojavljuju primoravajući uboge ribare da ostanu ukorijenjeni na svom lovištu unatoč oluji koja se sprema.
Ne treba posebno isticati, s obzirom na to da naslov filma dovoljno govori, za veliko finale Majka Priroda se pobrinula da oluja bude posebna, remek-djelo među olujama.
Stvarna savršena oluja, prema kojoj je film nastao, dogodila se 1991. godine. Računajući posadu broda Andea Gail, oluja je odnijela 12 života te napravila 208 milijuna dolara štete.
Kad su stigle vijesti iz Hollywooda da Roland Emmerich snima novi film, mnogi su se zapitali zašto je prekosutra toliko posebno.
U Emmerichevom klimatsko-apokaliptičnom viđenju bliske budućnosti u 'Danu poslije sutra', dakle prekosutra, Zemlja će odlučiti zahladiti odnose s ljudima, i to doslovno.
Temperatura cijele sjeverne polutke najednom će pasti daleko ispod ništice stavivši 'na led' živote svih ljudi kojima ni najmodernija tehnologija ne može pomoći. Zašto, ponovno se pitamo.
Osim svega nabrojenoga, Majka Priroda je očito i mizantrop.
Naravno, ne bismo smjeli zaboraviti da ingerencija Majke Prirode ne završava s našim ozonskim omotačem. Čak i da je naš planet na našoj strani, Svemir nas može, zajedno s planetom, istrijebiti s par iznenađenja iz njedra vlastitog prostranstva, kao što je to dobro uočio i Michael Bay.
U svojem filmu potpune katastrofe nimalo dvosmislenog naziva 'Armageddon', predstavio je vrlo moguć scenarij prijetnje asteroida veličine Teksasa životu na Zemlji i Zemlji samoj.
Istina, u konkretnom slučaju smo se uspjeli obraniti, ali Svemir zasigurno ima u svojem arsenalu po jedan takav asteroid za svakog od nas. Dakle, očito je da smo prepušteni na milost i nemilost Svemira.
Na kraju priče, Maje su imale što reći – zapisale su točan datum kad će priroda reći 'dosta' ljudskom rodu. U klasičnom periodu njihove drevne civilizacije od 250. do 900. godine naše ere, Maje su imale sreću da njihov komadić Zemlje vanzemaljskim turistima bude zanimljiviji nego Opatijska rivijera Česima, bar tako tvrde stručnjaci potkovani u temama vezanima za vanzemaljce, NLO-e i slične pojave, te su ih intergalaktički turisti podučili brojnim mudrostima.
Kako drukčije objasniti razna znanja i tehnologije koje drugim narodima nisu bile dostupne stotinama godina kasnije, kao što je primjerice Majanski kalendar. U njemu je zadnji navedeni datum upravo 21. prosinca 2012. godine, a osim astronoma, astrologa i raznih ezoterika, danas i poneki znanstvenik vjeruje da nas na taj datum očekuje smak svijeta. Jesu li drevne Maje taj datum istakle samo kao upozorenje?
Na stranu cinizam i ironija kojoj smo svi skloni, stoji činjenica da smo postali parazitski organizam koji iz svog domadara nemilo siše sav život. Štete koje smo nanijeli našem planetu često su nepovratne, ali nas to ne sprečava da zastanemo i zapitamo se o vlastitom opstanku, ako već ne o opstanku ostalog života. Preostaje li prirodi išta drugo nego da se, poput ranjene zvijeri, brani svim sredstvima? U ratu koji neprestano namećemo svom planetu, priroda će prije ili kasnije zaista reći 'dosta'. Što mislite, tko će u tom ratu pobijediti? Naposljetku, koga biste željeli vidjeti kao pobjednika?
Zanimat će vas u MAXtv videoteci:
