Oliver Fields, kojeg igra Ewan McGregor, redateljev je alter-ego, tridesetosmogodišnji grafički dizajner koji radi i živi u svijetu pop glazbe, u Los Angelesu. Priča se otvara s Oliverom u tugovanju jer mu je umro otac – a baš je za tu rolu Christopher Plummer ove godine dobio Oscara za sporednu ulogu. Dakle, na početku filma jedan je junak već mrtav – no istovremeno je izuzetno živ jer tata Hal ne živi mirno u Oliverovim sjećanjima – već preokreće misli i osjećaje mladog čovjeka turbulentije no kada je bio živ – sasvim sigurno i zato što je tek nakon majčine smrti, a nakon cjeloživotnog braka, priznao sinu i cijelom svijetu da je gay, da bi četiri godine poslije umro.

Oliver istovremeno pokušava izgraditi vlastitu ljubavnu priču – svoj odnos s Annom (Melaine Laurent – sjajna kao francuska Židovka Shosanna Dreyfus u 'Nemilosrdnim gadovima'), francuskom glumicom koju upoznaje na kostimiranoj zabavi, na koju je došao odjeven poput Freuda i s izuzetnom šarmantnim Arthurom, očevim Jack Russell terijerom, neviđeno humanoidnim psom, pravim i istinskim prijateljem. Svoj odnos Anna i Oliver započinju igrom psihoanalitičke seanse na tulumu, no ta se vježba zapravo i dalje nastavlja jer su oboje izuzetno fragilni, na rubu raspada, sa sjećanjima koja je potrebno redefinirati. Olivera njegova prošlost stalno lupa po glavi, pa kada upoznaje Annu, prisjeća se svoje majke, polu-Židovke - koja se u braku odrekla svojeg židovstva, kao što se otac Hal odrekao svojeg seksualnog identiteta - i koja je jednom prilikom rekla komentirala kompliciran odnos Židova i patnje, dok mu Anna, također Židovka, ispriča da joj je majka već kao maloj rekla da Židovke ne mogu biti lijepe: 'Mogu biti slatke ili pametne, ali ne i lijepe.' I stoga ne čudi da mu, kada zajedno posjećuju književni antikvarijat, Anna pokazuje dvije važne, za nju ključne knjige pune simboličkog značenja 'The Joy of Sex' Alexa Comforta i 'Changing' Liv Ullman.

Oliver nam sam priča svoju priču, koja se otvara 2003. godine, Bush je američki predsjednik, a Oliverov otac Hal, umirovljeni muzejski direktor, umire u sedamdeset i devetoj godini. Prava priča započinje u davnim dvadesetima, kada su rođeni Oliverovi roditelji, Georgia i Hal, a njihovi su mladi životi bili snažno obojeni Hitlerovim usponom: Georgia je kao polu-Židovka došla u Ameriku tridesetih godina kao izbjeglica, a Hal se kao pripadnik američkih marinaca borio u Drugom svjetskom ratu. Vjenčali su se 1955, u Eisenhowerovoj eri. Njihov brak – na čiji je oltar položeno židovstvo i gay identitet - Oliver pamti po sjenovitim slikama, kratkim poljupcima i svojem uvjerenju da će se roditelji možda i rastati, sve dok njegova mama Georgia (Mary Page Keller) ne umre, da bi šest mjeseci poslije Oliverov otac Hal 'izašao iz ormara' i prigrlio sa strašću svoju gay sudbinu, pronašao nove prijatelje, stavio oko vrata šal u duginim bojama i posvetio se svojoj ljubavi, dečku Andyju (Goran Višnjić). Oliver je, naravno, jako ljubomoran, stoji sa strane i promatra tu promjenu, i nastoji dati ocu podršku, a zapravo je prvenstveno zbunjen i nesretan sin.

Mills ima fini vizualan stil i sa svojim majstorom fotografije, Kasperom Tuxenom, kreira lijepu meku paletu boja, nježnu prema likovima, a koja je tu-i-tamo prekinuta s ilustracijama, fotografijama i kratkim filmićima, koji 'iskaču' kada nastupaju Oliverova sjećanja. Interijeri su pomno birani, i gotovo da nose vlastiti identitet te time dodatno oblikuju i karakteriziraju likove – zbog ovog elementa neki su kritičari posegli čak i za usporedbom s filmovima Wong Kar-waija.

'Početnici' imaju gorko-slatki ton i film su na omiljenu američku temu: o važnosti novih početaka, preoblikovanju vlastitog života koje je smisleno i važno, čak i ako vam preostaje samo nekoliko godina života. No, čini se da su mladi i seksualno straight likovi znatno životno zatvoreniji od gayeva – kojima je svaki izazov ustvari teži zbog društvenih ograničenja, ali kao da su tim više ohrabreni da počnu disati punim plućima. Isto vrijedi i za glumačke interpretacije, Christopher Plummer znatno je življi i uvjerljiviji od Ewana McGregora, koji, kao da pomalo luta u snu tijekom cijelog filma. Zato nije čudno da je gledatelj nužno puno zainteresiraniji za roditeljske živote – koji su predstavljeni kroz osobnu i društvenu povijest obiteljskih memorabilija, isječaka iz medija i romantičnih reklama – nego za život Olivera, formalno glavnog junaka 'Početnika'. Ipak, najvažnije pitanje koje si postavlja Oliver – kakva je bila idila njegovih roditelja koji su više od četrdeset godina bili u braku – a zbog kojeg su izdali svoje identitete. I je li postojala neka bolja ili drukčija sreća u toj (konzervativnoj) društvenoj sigurnosti naspram naše oslobođene ere? Odgovor možda leži u četiri zadnje godine života Oliverovog oca i njegove lepršave sreće – koju u godinama svoje mladosti nije imao nikakve šanse ostvariti.

Christopher Plummer doista je dirljiv, pun otmjenosti i ljupkosti istovremeno, i istinit u svojoj glumi, kojoj nema prigovora. Nažalost, uprkos tome što će vas 'Početnici' sasvim sigurno dirnuti i sigurno jesu jedan od osjećajnijih filmova o iskustvu socijalnih promjena u posljednjih šezdeset godina, ovaj film ipak neće ostati duboko pospremljen u vašoj vlastitoj kutiji memorabilija jer je glavni lik ostao najslabiji karakter filma, a taj nedostatak ne mogu nadoknaditi ni sve druge pozitivne strane 'Početnika'.