Štakor koji još nikada nije radio bebe sa štakoricama, golub koji pokušava drugom golubu dokazati da je dovoljan frajer da u jednom 'cugu' odleti do Kipa Slobode, frustrirana gusjenica koja nikako da se pretvori u leptira, konji koji tračaju frenda zbog njegova dvojbenog stila života... sve su to likovi i priče iz nove HBO-ove animirane serije 'Životinje', koja se odnedavno prikazuje i na domaćoj ispostavi HBO-a.

Autorima 'Životinja' - Philu Matareseu i Mikeu Lucianu - s ovom je serijom fakat pala sjekira u med. Dugo su je vremena osmišljavali na temelju svojih kratkih videopričica za YouTube, a onda su složili pilot, osvojili nagradu na njujorškom televizijskom festivalu, uortačili se trenutačnim kraljevima američke neovisne produkcije - braćom Duplass - snimili prvu sezonu i nakon prikazivanja na Sundanceu dobili ugovor s HBO-om.

HBO, pak, osim svojih velikih hitova, kao što su 'Igra prijestolja', 'Obitelj Soprano' i 'Žica', u posljednje je vrijeme doista plodonosno utočište za neovisne, drugačije komedije, od pop-kulturno ikonskih 'Djevojaka' preko sjajne gay dramedije 'Traženje', remek-djela 'Prosvjetljenje' pa sve do Duplass-showa 'Zajedništvo' promovira jedan malen, tih i posebnoj vrsti publike namijenjen žanr, žanr koji na televiziju prenosi estetiku američkog neovisnog filma. Kapa dolje za takve tendencije u umjetničkom smislu - one su djelomično bez ikakve sumnje na ekran dovele i 'Životinje', premda za to postoje i još neki razlozi.

'Životinje' su doista drugačije od bilo čega što ste dosad imali prilike gledati na televiziji. Animacija je minimalna, gotovo kao da gledate malo dinamičnije crteže svoje (nešto odraslije) djece kako se kreću po pozadini njujorških ulica, podruma, stanova i smetlišta. Životinje govore, imaju previranja i bave se bizarnim problemima kakvi su obično rezervirani za ljude, a ljudi koji se pojavljuju u kadru (npr. gradonačelnik) potpuno su nijemi. Razgovori među životinjama uglavnom se svode na probleme kakve obično imaju mladi urbani (bijeli) muškarci - kako do žena, kako biti cool, kako samome sebi i ostalima dokazati svoju muškost, kako se pomiriti sa svojim rodnim identitetom i tako redom - samo što ih vode golubovi, štakori, mačke, psi, gusjenice, konji i ostala živad.

Na prvi pogled zabavno i svježe, ali zapravo već nakon nekoliko epizoda pomalo gubi sjaj i počinje djelovati kao nečija interna šala, što je vjerojatno točniji zaključak negoli što djeluje na prvu loptu. HBO je, naime, smatraju mnogi, ovom serijom naumio privući mlađu publiku, publiku pomaknutog, drugačijeg ukusa, publiku koja je svoj smisao za humor izgradila na kratkim humorističnim filmića s YouTubea kakve su prvo i radili autori ove serije.

Početak 'Životinja', naime, koincidirao je s (američkim) uvođenjem usluge HBO NOW - HBO-ove usluge za 'druge platforme', odnosno streaming pretplate koja je dostupna i onima koji nemaju HBO u paketu kabelskih programa za televiziju. Kako je u tom slučaju riječ o mlađoj publici, HBO je vjerojatno s ovom serijom (između ostalog) naumio tom gledateljstvu dati razlog da ostane pretplaćeno na uslugu i nakon što pogleda 'Igru prijestolja', 'Sopranose' i 'Žicu'.

Hoće li u tome uspjeti - teško je reći, ali 'Životinje', sa svim svojim manama i nedostacima, definitivno predstavljaju nagovještaj jednog od budućih trendova u televizijskim serijama. Potpuno se razlikuju od svega dosad, srednjoj i starijim generacijama vjerojatno će se biti teško naviknuti na njezinu estetiku i humor, ali vrijedi je pogledati, ako ni zbog čega drugog, da vidimo kakvu će nam televiziju za desetak godina krojiti vlastita djeca.