'Prije deset godina kolega Stojsavljević i ja pokušali smo u vrlo malom financijskom okviru poduprijeti ideju filmskog festivala koji ima zagrebačku etiketu i obilježje festivala prvih filmova. Upravo ga taj koncept prvog filma, koji se razvio u drugi i ove godine treći film, izdvaja od ostalih festivala. Ima tu otvorenost koja je najriskantnija u umjetnosti, a to je otvorenost prema prvim djelima novih generacija. Treba biti jako ozbiljan i otvoren i među prvim, još neprepoznatim filmovima, otkriti kasnija prva imena filma, što festival uspijeva', rekla nam je Zlatar Violić, okrenuvši se budućnosti.

Iako velik i važan, Zagreb Film Festival tek je jedan u nizu festivala koji svojom brojnošću bogate gradska zbivanja, ne dajući kulturnjacima ni 'dana odmora'. Ministrica Zlatar smatra da je brojnost festivala dobra za grad. 'Zagreb je dovoljno velik grad i ako gledate po publici, nje ima. Živimo u jednoj zemlji ili u svijetu koji ima heterogena događanja te nije vezan samo za jednu premijeru ili jedan koncert. Mislim da je to dobro jer nije posljedica onoga 'svima pomalo', nego time ljudi iskazuju svoje različite interese', zaključila je Zlatar Violić.

Vladimir Stojsavljević također je zadovoljan s prvih deset godina festivala. 'Jako sam zadovoljan. Mislim da je važno shvatiti da inovativni mogu biti samo mladi ljudi, jer kad uđete u profesionalni život, onda već vrtite neku tezu koja je u vašoj mladosti bila inovativna. Mislim da je Boris T. Matić, skupa sa svojim timom, prava osoba za festival i da to daje nadu mladim ljudima da se treba i može izboriti za svoju ideju i prostor', rekao nam je.

Prvi čovjek HAVC-a Hrvoje Hribar usporedio je današnje vrijeme s vremenom početaka festivala. 'Deset festivalskih godina mi je prebrzo prošlo, što je zabrinjavajuća spoznaja. Prije deset godina bilo je doba festivala. Ljudi su uzbuđeno trčali na festival koji je punio jednu veliku dvoranu. Mislim da je danas, u doba gladi i spašavanja žive glave, veliko umijeće održavati festival na razini na kojoj je bio prije desetak godina. Interes za takve manifestacije je popustio, ali za ZFF nije. Festival se drži i za to je potrebno veliko znanje i puno energije', istaknuo je Hribar.

Još jedan vjerni pratitelj ZFF-a, Danilo Šerbedžija, ove godine je u žiriju Kockica, a o Festivalu i Kockicama rekao je sljedeće: 'Mislim da je super stvar to da je festival zaživio i da i dalje živi uspješno. Svake godine su pametno izabrani filmovi, ne ide se na senzaciju, nego na kvalitetne nezavisne filmove. Sretan sam što su i ove godine skupljeni interesantni filmovi i čast mi je biti u žiriju Kockica te voditi scenarističku radionicu. Što se tiče Kockica, neke sam filmove već vidio i na temelju toga očekujem stvarno dobre filmove. Ima nekoliko autora i autorica čijim se filmovima jako veselim.'

Da ZFF nije elitistički usmjeren samo filmašima, pokazuje Ida Prester. 'Skoro svake godine sam na festivalu jer ga organiziraju moji prijatelji. Mogu primijetiti da su se malo uozbiljili. Prije je sve bilo neformalnije, no festival je morao odrasti. Bez obzira na to, ZFF mi je jedan od rijetko simpatičnih festivala jer se osjeća da je sve to i dalje demo - vesela prijateljska 'spika', što se rijetko osjeća na festivalima u tim godinama.