Nakon što ju je pjesma 'Dani i godine' ponovno dovela na vrh domaćih top lista, pjevačica je započela pripreme za veliki spektakl u pulskoj Areni, koji je očekuje 8. kolovoza. Nina Badrić nam je u razgovoru otkrila zašto je tek sad odlučila nastupiti u Areni, ali i priznala s kime će provesti ovo ljeto. Je li joj vjera bitna, kakav je muškarac može osvojiti te što njezini kolege govore o Nininim imitacijama, pročitajte u razgovoru za tportal
Rijetko se na estradi dogodi da neka pjesma u kratkom periodu emitiranja u radijskom eteru, dospije na prvo mjesto nacionalne top liste. Jedna je od sretnica, kojoj je to uspjelo u samo dva tjedna, Nina Badrić koja je s pjesmom 'Dani i godine' 'svrgnula' s prvog mjesta svog kolegu ZlatanaStipišića Gibonnija. Nina ponos zbog uspjeha pjesme ne krije, kao ni činjenicu da će 8. kolovoza prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri nastupiti u pulskoj Areni.
Svako malo odlazite u svoju oazu na Hvaru. Samujete li tamo ili imate neko društvo? Zašto, zapravo, baš Hvar? Možete li uopće tamo biti privatna osoba?
Tamo sam se okućila. Tako je nekako ispalo, bez ikakve namjere. Iako mnoge živcira to što, primjerice, u Jelsi nema nikakvih velikih sadržaja, ja baš uživam u tome jer tamo pronalazim savršeni balans između ovog kaosa u kojem živim i radim i potrebnog mira koji mi dobro dođe.
Ljetna oaza Nine Badrić je Jelsa na otoku Hvaru
Kakav vas danas muškarac može privući i zavesti?
Definitivno netko tko je kompletna ličnost, tko nije iskompleksiran, neostvaren, pri tome ne mislim da treba imati brdo love. Iznad svega netko tko je prijatelj. Kada pored sebe imaš prijatelja u životu, tada je rastava nepoznat pojam. Ljudi koji lijepo komuniciraju i koji se poštuju međusobno odluče naći način da svojoj ljubavi uvijek otvore nova i bolja vrata. Komunikacija, prijateljstvo i fizička privlačnost su najvažniji. Pa svi smo mi seksualne osobe i to je značajno u vezi, jer da samo razgovaramo i ništa više, to baš i ne bih htjela. Najljepši odnosi i brakovi koje sam vidjela bili su oni kada se partneri razumiju, da su slični, a ne različiti. Gluposti su da te privlače različitosti. Na tu smo foru svi jednom pali, ali sada ti iskustvo demantira takve stvari pa ti pokaže da je tebi sličan čovjek netko tko će te uvijek razumjeti.
S obzirom na brak koji nije uspio, vjerujete li uopće još uvijek u instituciju braka?
Itekako! Brak je lijepa institucija ako imaš pokraj sebe pravog čovjeka. Ne vidim zašto to ne bi bilo okrunjeno brakom. Ovako mi sve suprotno od toga djeluje kao vječno zabavljanje. Ja sam pripadna žena i volim da nekako to tradicionalno i ide.
Što je najromantičnije što je neki muškarac napravio za vas?
Bilo je toga puno. Ne mogu se požaliti ni reći da nisam doživjela mnoge lijepe trenutke u nekim svojim bivšim vezama. Ja sam old school tip žene kojoj se muškarci moraju udvarati. Ne znam se udvarati, bez obzira na to što su se vremena promijenila i obrnula. Mislim da je prirodno stanje da netko mora izvući hrabrosti i malo te muškosti. Takvi frajeri u životu su mi pokazali i što znači romantika i napravili divne stvari i geste. Najromantičnije je ono kada ti netko na svaki mogući način želi dati do znanja da te voli, da misli na tebe i da mu je stalo. To nikako nisu skupi pokloni.
Plava boja kose donijela je i podijeljena mišljenja, a zbog naglašenog make-upa i nekih poza na fotografijama, neki su rekli da ste prekopirali Khloe Kardashian. Kako to komentirate? Što mislite o njoj i je li vas ona inspirirala za novi imidž?
Ma ne! Nikako nisam kopirala ni jednu od sestara Kardashian. Taj show niti gledam niti ih pratim na Instagramu! Promjena je bila hrabra – iz brinete u platinastu plavušu – no ja sam to htjela. Ipak, moram priznati da je većina mojih prijatelja i publike vezana za 'Ninu brinetu' te me gotovo svakodnevno netko nazove i pita hoću li još dugo biti plavuša i kada ću se konačno vratiti u svoju boju.
Nova boja kose i naglašeni make-up donijeli su Nini Badrić usporedbe s Khloe Kardashian
Na svojim profilima na društvenim mrežama objavljujete svoje fotografije u raznim izdanjima – iz arhive, fotografije bez šminke, svoje misli, razne citate... Morate li dobro promisliti prije objavljivanja? Postoji li uopće i gdje je kod javnih osoba granica između privatnog i poslovnog?
Društvene mreže su idealne da publici prenesete neke svoje stavove. Ja na svojim profilima prije svega želim poručiti mladim djevojkama da sam i ja sasvim obična žena i da je za dobar izgled potrebna četa frizera, šminkera i photoshop da bi mi, javne osobe, tako i izgledale. Najčešće objavljujem fotke bez šminke s istom namjerom, a kada me pitaju kako tako dobro izgledam, ja im odgovorim: 'Zahvaljujući Instagram filterima.' Dovoljno iskreno, zar ne?
Nina Badrić odlična je u imitiranju kolega
Odlični ste u imitiranju svojih kolega. Biste li pristali da vam ponude neki show kakav je, primjerice, svojedobno imala Biljana Ristić u bivšoj Jugoslaviji?
Naravno da bih, no svoj TV show planiram napraviti u privatnoj produkciji. Imam ideju kako bi to izgledalo, a Biljana Ristić mi je bila zakon kada sam bila klinka.
U showu Dalibora Petka, Nina Badrić pokazala je kako odlično imitira svoje kolege
Kako kolege reagiraju na vaše imitacije njih samih? U kakvim ste uopće odnosima s ljudima s estrade? Kakav je vaš odnos, primjerice, s Tonyjem Cetinskim, Petrom Grašom, Severinom?
Moje kolege odavno znaju kako ih imitiram i nitko se ne ljuti. Nemaju se zašto ljutiti jer nikoga ne omalovažavam, već je sve jedna zezancija, no šira javnost to ne zna pa mi je bilo simpatično koliko se njih iznenadilo kada sam nedavno gostovala kod Dalibora Petka i imitirala kolege. Ljudi su se makar nasmijali, a reakcije su bile sjajne, jer danas je zaista teško nasmijati ljude. S gotovo svim kolegama sam u korektnim odnosima i ni s kime nisam imala teške svađe. Ne volim se ni inače svađati niti ulaziti u rasprave, zato meni najviše pašu Dalmoši. Taj njihov leggiero miran mentalitet. Nekako su mi ipak najdraži Oliver, Gibo i Grašo, prije svega jer su normalni ljudi. Da, primjerice, živim u Splitu, mislim da bih voljela s njima piti kavu svaki dan jer imaju jednu miroljubivu narav koja meni odgovara.
Jedan od najdražih kolega Nine Badrić je Petar Grašo, s kojim često nastupa
Samo je dva tjedna trebalo da pjesma 'Dani i godine' dođe na prvo mjesto nacionalne top liste. Kakav je osjećaj? Kako je uopće nastala ta pjesma, koju mnogi nazivaju nasljednicom vašeg hita 'Čarobno jutro'?
Osjećaj je predivan, osobito jer Predrag Martinjak i ja, koji smo autori pjesme, zapravo nismo ni imali namjeru napisati pjesmu. Odmarali smo se u studiju od jedne druge pjesme koju smo radili. Pegi je sjeo za klavir i počeo lagano svirati i nastala je 'Dani i godine'. Na prvu nam je bila – to je to! Moje iskustvo je pokazalo da su mi zapravo takve pjesme, koje nisam ciljano radila, obilježile karijeru. 'Čarobno jutro' 'Takvi kao ti' 'Ja za ljubav'.. nisam radila ciljano, jednostavno su se dogodile, a na kraju su me one obilježile. Kad je pjesma bila gotova, odmah me je prošao taj neki osjećaj i pomislila sam da će to biti kao 'Čarobno jutro'. I bila sam u pravu. Sjećam se te davne 2003. godine kad sam s 'Čarobnim jutrom' nastupala na Dori i završila na drugom mjestu. Idućeg jutra krenula sam za Zagreb i koju god sam stanicu na radiju okrenula, svirala je ta pjesma. I ona je gotovo preko noći došla do broja jedan i tu je ostala i postala, sada to mogu reći, jedan od najvećih evergreena. 'Dani i godine' je pjesma koja ima isto tu jednu pozitivnu emociju, ljubav, sreću, vjeru u taj susret u našim životima i to su ljudi odmah prepoznali. Ja mogu snimiti dvadeset bržih, plesnih pjesama, no uvijek budem najuspješnija kada snimim baladu. Samu sebe od milja zovem 'baladičarka'. To je zaista velika privilegija.
Pjesma 'Dani i godine' u samo dva tjedna emitiranja došla je na prvo mjesto nacionalne top liste
Nastupit ćete 8. kolovoza prvi put u pulskoj Areni?
Arena je san svakog glazbenika koji se dostojanstveno bavi glazbom i koji poštuje glazbu kao dar. To je prostor u kojem je fascinantno pjevati. Taj otvoreni prostor i sam vizual te Arene nešto je što izaziva veliko strahopoštovanje kod nas glazbenika. Pričala sam puno i s nekim stranim kolegama, na čijim sam koncertima tamo bila, svi su redom bili oduševljeni tim prostorom. Zaista je neopisiv osjećaj čuti jedan moćan glas u takvom nekom prostoru, pogotovo kada je ljeto. Ja jedva čekam da stanem na pozornicu i da publici dam sve od sebe.
Zašto vam je trebalo toliko dugo da se odlučite na taj potez
Jednostavno nisam bila dovoljno zrela. Bez obzira na to što sam nastupala svugdje, i u dvoranama i u kazalištima, koji su najintimnija forma. Da nastupi u Areni čovjek mora imati tu jednu patinu, dosta utakmica u nogama kako bi mogao mirno stati pred publiku i uživati. Htjela sam sebi 'priuštiti' pulsku Arenu kada ja budem spremna uživati u njoj, a ne da mi sve prođe u jednom strahu i tremi. Sad sam na početku svoje najbolje snage.
Jedan obožavatelj vam je svojedobno rekao da ste vi 'gospodarica emocija'. Slažete li se s time?
To je jedan od najljepših komplimenata koje mi netko može dati. To je najvrjednije što ja imam, tu publiku koja je vjerna, koja odrasta sa mnom, ja odrastam s njima, koja je sve masovnija. Ja nisam skrivena na bini niti to mogu biti. Ja uvijek kažem za Adele da je emotivna i da joj vjerujem svaku riječ koju pjeva. Toliko se mogu poistovjetiti sa svakom njezinom pjesmom i pričom da je kao umjetnicu obožavam, kao i CelineDion ili miljenicu života mog Whitney Houston. Obožavatelji mi kažu da oni mene isto tako doživljavaju. Ljude ne možeš prevariti, ne možeš nikoga natjerati da se naježi, da plače, da se smije. To su neke emocije koje ti u njima izazoveš, a da uopće nisi svjestan toga. Ja nikada ne idem s tom namjerom. Pa kako bih se mogla skoncentrirati i tjerati ljude da plaču ili da se smiju? Ono što je najveća privilegija moje karijere i u čemu sam najsretnija je to što je moja publika 90 posto ženska publika. Mi žene smo dosta zeznute, nas se teško može prevariti i to mi je onda poseban ponos što su me negdje 'uzele i zgrabile' za svog - kao osobu koju vole, poštuju i ne daju je nikom. Moji muški kolege često se šale i kažu da sam im ja jedina ozbiljna konkurencija po broju najljepših žena na koncertima. I to je stvarno istina. Tko god je došao na moje koncerte, uvijek ima jednu te istu opservaciju - kao da si ušao u more lijepih žena.
S Predragom Martinjakom napisala je pjesmu 'Dani i godine'
Jednom ste izjavili da vaše kolege više razmišljaju o slavi nego o tome kakvu će pjesmu imati.
Problem je što sam ja old school. Tih devedesetih kada sam počinjala, pitalo se po čemu si ti poznat. Danas ima masa medijski slavnih ljudi, pa čak i u našoj maloj Hrvatskoj, za koje mnogi uopće ne znaju zašto su poznati. Uvijek su tu negdje, a nitko ne zna što rade i čime se bave. Nama svima sigurno je slava došla kao posljedica glazbe ili nečega što radiš i to ide u paketu kao dio posla. U konačnici, kad imaš tu privilegiju da živiš od posla, da i zaradiš i da si miran s te egzistencijalne strane, da jednostavno lijepo živiš. Ja ne znam glazbenika kod nas koji je milijarder, zaista ne znam da netko živi u nekoj ogromnoj viletini s ogradama, ako ima, recite mi ime da mu odmah zavidim. Da ga pitam za par savjeta, jer ovo je zapravo krvavi posao uz koji ti imaš za lijep život, ali, primjerice, da ja sutra stanem, s obzirom na to da sam samostalna djelatnost i živim sama od sebe i božje providnosti, koliko radim, toliko i zaradim, sigurna sam da ne bih mogla mirno dočekati 2017. godinu i hladiti glavu na Karibima. Mislim da se ni jedna svjetska faca se ne bi snašla u Hrvatskoj i u ovoj improvizaciji posla jer vani je to potpuno drugačije i ništa se ne događa slučajno.
Često ističete da vam je vjera jako važna u životu?
Ja sam svoj smisao života pronašla u vjeri. U jednom trenutku sam zapravo shvatila da mi ljudi nismo toliko moćni i jaki da se samo nama pripisuju sve te zasluge. Kroz ljude koje sam susretala kroz ovaj posao, putovanja i kroz život, uvijek me je 'zablesirao' netko tko je nosio taj neki mir u očima. Svaki put u razgovoru s njima shvatila bih da su oni pripadni vjeri, da počinju svoj dan zahvalnošću. Ja vjerujem u Isusa i to je moja vjera koja me je pronašla. Mene je to 'pokupilo' prije nekih petnaest godina pa sam polako počela kao mali pas ići za tim ljudima koji su mi 'svijetlili'. Netko nalazi utjehu u babama gatarama, netko u reikiju, u bioenergiji, ja utjehu nalazim u vjeri. Smatram se praktičnim vjernikom i nedjeljom volim otići na misu, a i na dnevnoj bazi sama sa sobom rezimiram sebi neki dan. Večeras ću si sigurno rezimirati susret ovaj i vidjeti jesam li zapravo dala dosta, da li sam negdje zakinula samu sebe, ljude koji su došli. Mislim da sam na dobrom putu. Ono što me se dojmilo u smislu te vjere je to beskompromisno davanje, pa čak i kad ljudi nisu dobri prema tebi, da nađeš tu jednu poniznost u sebi i da se daš. No pritom ne smatram da trebaš ispasti budala. To nikako.
Nini Badrić vjera je jakovažna u životu
Sa sestrama Husar i Alanom Hržicom snimili ste pjesmu 'Želim živjeti', zbog koje ste bili prozivani.
Može me prozivati tko god hoće. Ja ne radim ništa loše i nema toga u toj pjesmi čega bih se sramila niti smatram da sam nekog pljunula ili omalovažila. Ispred svega, ja sam samo žena. Puno mi puta, kao javnoj osobi, dođe progovoriti o gorućoj temi na svoj način, vrlo direktan i iskren, kakva i sama jesam. To sam puno puta i napravila i zbog toga sam puno puta dobila po lampi. Mislim da je i Danijela Dvornik nekako ishitreno stavila taj svoj status, da uopće nije ni čula pjesmu. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ne trebaju mi takve stvari da bih bila slavna, a ona je, time što je napisala, skupljala svoju popularnost. Bogu hvala, moja karijera uvijek ide samo prema gore i u ovih dvadeset godina nikada nije doživjela pad. Neka ljudi misle što god žele, to je svačije pravo i ne bojim se da me itko prozove za bilo što i ako mi se da prilika, ja ću argumentirati svaki svoj stav, makar bio i pogrešan, ali to je moj stav. Ja znam zašto je ta pjesma bila. Ona je bila za ljubav, za sve žene i curice koje nemaju gdje otići i da im na taj način damo podršku.
Kažu da s godinama dođe iskustvo…
Kažu da dođu i bore!
Sa sestrom Sunčicom je Nina jako povezana te često putuje kod nje u Italiju
Kakvi ste danas što se tiče prijatelja? Imate li još uvijek iste prijatelje?
Osim obitelji, najbolje me poznaju moji prijatelji, ljudi koje znam 25 godina, i to je neprocjenjiva vrijednost, ostali su poznanici, bolji ili lošiji, a neki su na dobrom putu da mi postanu životni prijatelji jer sad već brojimo dane i godine. Bila sam dosta naivna po pitanju tih nekih odnosa jer se nisam doživljavala kao neku značajnu osobu. Moja obitelj i prijatelji često su me upozoravali da ne idem srcem i grlom u jagode. Puno je njih prošlo. Ma nije mi to ni tuga ni čemer ako te ljudi iskoriste zbog nekih svojih razloga ili potreba, neka to njima ide na dušu. Ja idem mirne duše dalje i mogu svakog pogledati u oči jer nikada nisam imala figu u džepu u odnosu prema bilo kome. Ipak, sada sam puno opreznija, pametnija i iskusnija i teško da me netko može uhvatiti na krivoj nozi, ali opet, sve je moguće.
Žalite li za nečim u životu?
I kada bih se vratila, opet bih sve isto napravila. Takva sam i takav je moj put. Iako sam znala žaliti za nekim odlukama, na kraju su me one zapravo očvrsnule i osnažile. Tko zna zašto Bog krivom crtom piše pravo. Sigurna sam da se samo u patnjama čovjek čeliči. Pa nije život samo jedan sunčani dan - postoje i gubici i dobici, jer kada misliš da sve ide u krivo, opet ti se otvore neka vrata i sve opet dobije smisao. Valjda ćemo svi zaslužiti, kao što kaže TBF, 'viši sud, neka božja pravda, da kazni svakog onog gada' ili da nagradi i stavi krunu na glavu onom tko je u nekom svom životu zaslužio svoj put.
