Na predstojećim parlamentarnim izborima nositelji pojedinih lista su i neki poznati Hrvati, a među njima se našao i glazbenik Jurica Popović. Životni partner dizajnerice Matije Vuice u razgovoru za tportal otkriva što ga je to nagnalo da bude nositelj liste Mosta u 11. izbornoj jedinici
Vidite li se u saborskim klupama?
Ne gledam na to ostvarenjem svog osobnog položaja. U ovom slučaju važne su promjene nabolje u interesu Hrvatske. Most nezavisnih lista napravio je već jako puno samom svojom pojavom, a ovo što se sad događa samo je dobra nadogradnja. Sa mnom ili bez mene, uspjeh je zajamčen. Ako dijaspora odluči da sam u Saboru, onda ću tamo i biti. Upravo pišem svoj predizborni govor u kojemu neće biti povišenih tonova ni razbuktalih strasti već će se osjećati prizvuk uvažavanja i tolerancije. Ljudi su umorni od medijskih smicalica.
Što vas je najviše zaintrigiralo da se okušate u politici?
Htio bih objasniti način na koji sam dospio na mjesto nositelja Liste za dijasporu. Jako dobro poznajem ljude iz jezgre Mosta od samoga početka. Prepoznao sam u njima dah nečega novoga, buntovnoga, a ipak pametna i konstruktivna. Na poziv da prihvatim ovo mjesto, mogao sam se samo zahvaliti na ukazanu povjerenju. Jako dobro poznajem situaciju iseljene Hrvatske i autohtonoga hrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Iako me ova situacija inkomodira od ustaljena ritma, ne bi bilo korektno prema mostovcima da sam odustao s obzirom na to da cijenim njihovu samopožrtvovnost koju su uložili u sve ovo. Stoički ću podnijeti sve izazove i omalovažavanja. Matija i ja im pomažemo koliko možemo. Onaj tko ima čiste ruke i htijenje, može napraviti puno jer ničim ne može biti ucijenjen i spriječen u svojemu naumu, a Most je čist.
Jurica Popović uživa veliku podršku životne partnerice Matije Vuice
Jeste li se na ovaj potez odlučili zato što mislite da vam glazba više ne može donositi prihode?
Ni u ludilu! Matija i ja imamo firmu više od dvadeset godina koja dobro radi, a glazba je naša vječna ljubav i strast. Politika nije ono što me zanima kao profesionalna obveza, ali ako me Most bude trebao, tu sam. Unaprijed kažem da me ne zanimaju nikakve sinekure, općenito sam protiv svih privilegija; da me to zanimalo, ostvario bih to kao hrvatski vojnik.