'Htjeli smo snimiti film kakav i sami volimo gledati, a ne kakvi se stalno snimaju u Srbiji, filmovi u kojima se ništa ne događa, svi su u tranziciji i svi se guraju u autobusima', objasnio je redatelj i scenarist Milan Konjević, podsjetivši da je za 'Zonu mrtvih', prvi dugometražni srpski zombi-horor u povijesti, važno to što uopće postoji. Kao da je manje bitno to što je film na kraju ispao prilično loš i teško gledljiv (nitko se ne može dogovoriti je li najviše zapelo u scenariju, režiji, glumi ili montaži, ili pak u svemu zajedno), jer činjenica jest da je ova međunarodna koprodukcija započela novi val žanrovskih filmova, uratke nove generacije srpske filmske proizvodnje, tj. cijeli niz nadolazećih svježih, drugačijih i pomaknutih naslova mladih autora koji ne ovise o sisi državnog ukusa i uspijevaju snimati filmove koje želi gledati nešto veća publika od državnih institucija koje prijavljuju uratke na svjetske mainstream festivale. Tako u tamošnja kina uskoro dolaze eksploatacijska seks-horor komedija 'Život i smrt porno bande', saga o srpskim skinheadima 'Šišanje', najekstremiji porno-horor/društveni komentar svih vremena 'Srpski film', kao i niz drugih projekata koji su upravo u nastanku. Poput nastavka 'Zone mrtvih' i vampirskog slashera u kojem bi trebao glumiti Robert Englund, recimo...

Premijera 'Zone mrtvih', čistokrvnog zombi-hororca koji se klanja Romeru i Carpenteru, bila je na beogradskom FEST-u, u punoj dvorani Sava centra. Uoči premijere porazgovarali smo s Kenom Foreejem, glumcem koji je 1978. godine ušao u povijest glavnom ulogom u Romerovoj 'Zori živih mrtvaca', jednom od najvažnijih dostignuća žanra u njegovoj dugoj povijesti, a sada, 30 godina kasnije, ponovio je ulogu istrebljivača živih mrtvaca na drugom kraju svijeta, što komentira riječima.

Ovo je tvoj prvi film nakon 'Zore živih mrtvaca'... Kako je bilo vratiti se tom svijetu?

S veseljem sam iščekivao početak snimanja. To je drugi zombi-film u mojoj karijeri. Svidio mi se scenarij i bio sam jako sretan što ću to raditi. Dosad je to bilo dobro iskustvo, ali javit ću ti što zapravo mislim nakon premijere (smijeh)...

Što te privuklo u ovom žanru?

Karijeru sam počeo kao kazališni, off-Broadway glumac u New Yorku, a jedna od glumica s kojom sam radio obavijestila me da se traže glumci za film u kojem postoji lik koji bi meni odgovarao. Nagovorila me da odem na audiciju i otišao sam. Ono što je zanimljivo jest to da sam ja tada poznavao Duanea Jonesa iz 'Noći živih mrtvaca', jer smo bili u istoj političkoj aktivističkog grupi u New Yorku, u Harlemu. Pa kad sam došao na audiciju, iznenadio sam se vidjevši plakat iz 'Noći živih mrtvaca' na zidu. Bio je to jedan od mojih najdražih filmova. Ali tada još nisam povezao dva i dva, ne znam zašto, vjerojatno sam tada pušio previše droge (smijeh)... Uglavnom, odradio sam audiciju i dobio ulogu. Zanimljivo je da sam, nakon što sam pročitao scenarij, mislio da zbog nasilja taj film neće biti prikazan u SAD-u, da će ga cenzori zabraniti.

Kako si saznao za 'Zonu mrtvih'?

Producent Loris mi je pričao o ovom filmu prije puno godina, mislim prije čak tri godine. Rekao mi je da postoje neki ljudi u Rusiji koji žele da glumim u hororu. Rekao sam – sjajno, javi mi kad snimamo! I nakon toga šest mjeseci nije bilo nikakvih novosti pa sam već digao ruke od projekta. Zatim sam na Imdb.com vidio da moje ime stoji uz naslov 'Zona mrtvih'. Pozvao sam svoje prijatelje Ruse iz Los Angelesa da mi prevedu što piše, no oni su rekli da ne znaju jer to nije ruski jezik! Zatim sam vidio da se moj lik zove Mortimor Reyes i pomislio – kakvo je to ime?! Nakon svega sam tražio da me se ukloni s popisa glumaca na Imdb-u, jer nisam imao pojma što se događa. Ali na kraju, nakon nekoliko godina, film se ipak snimio, a ja sam, eto, završio ovdje.

Kako si se snašao radeći s multikulturanim timom – Srbima, Talijanima, Španjolcima...

To bi trebao pitati producenta jer je on sigurno imao više problema od mene (smijeh). Ljudi su ljudi, gdje god da išao. Poznam ljude iz svih dijelova svijeta. Ljude poput tebe viđam svaki dan u New Yorku – ista lica, iste stvari u očima... Naći ću te u New Yorku, Londonu, Španjolskoj...

Što misliš o novim Romerovim zombi-filmovima?

Vidio sam samo 'Zemlju živih mrtvaca' i svidjela mi se. Razočarao me jedino nedostatak reklame i loš marketing.

Koji su ti zombiji draži – stari i spori ili ovi novi, brzi i 'živčani'?

Stari zombiji su mi najdraži. Brze zombije volim jer su kao morski psi, napadnu divlje i idu dalje, što izaziva jednu vrstu straha. Ali stari, spori zombiji bili su takvi da se ljudi pojedinih zombija sjećaju i desetljećima kasnije, poput zombija Hare Krišna, zombija časne sestre, zombija medicinske sestre... Evolucija je imati miks starih i novih zombija, ali osobno volim spore, jer kad te napadaju sporo imaš vremena razviti strah iščekivanja i napetosti.

Puno se govorilo o političkoj pozadini Romerovih zombija, primjerice, 'Zora živih mrtvaca' se interpretira kao kritika američkog kapitalizma... Je li to nešto što se razvilo nakon što je film postao dio povijesti, kako bi ga Romero i kritika učinili 'pametnijim', ili si toga bio svjestan i tijekom njegovog snimanja?

Da, mislili smo da je to što se odvija u šoping centru bio pametni politički komentar. Znali smo da je to film ispred svog vremena. Jesmo li tijekom snimanja bili svjesni ostalih političkih aspekata scenarija? Ne. Bila je to avantura, igrali smo se kauboja i Indijanaca, pucali u sve što smo mogli i odlično se zabavljali.