OD AKCIJE DO HORORACA

Koji su najbolji filmovi koje smo gledali u kinima 2013?

02.01.2014 u 11:04

Bionic
Reading

Godina od koje se upravo opraštamo donijela je dosta zanimljivosti na redovnom repertoaru hrvatskih kina. Iz perspektive gledanosti, svakako treba istaknuti izniman uspjeh hrvatskih filmova, koji su ostvarili više od deset posto udjela u ukupnom broju prodanih ulaznica. Pritom, definitivno se poboljšao i prosjek kvalitete djela domaćih autora – godina koja je dala tako solidne filmove kao što su ‘Svećenikova djeca’, ‘Obrana i zaštita’ i ‘Kauboji’ zaslužuje da bude upamćena

Okosnicu kino repertoara činili su, naravno, holivudski filmovi, ali nije manjkalo ni ponude za druge ukuse, samo što se, nažalost, prečesto pokazalo da za takve naslove baš i nema publike. Nakon što reprezentativni naslovi kao što su ‘Putnici ljubavniciPedra Almodovara, ‘MasterPaula Thomasa Andersona, ‘U kućiFrançoisa Ozona ili ‘GrandmasterWonga Kar-waija zajedno u hrvatska kina ne uspiju privući ni 10.000 gledatelja – dok, recimo, drugorazredna holivudska konfekcija poput ‘Kockara’ s Benom Affleckom i Justinom Timberlakeom ‘ničim izazvana’ privuče više od 20.000 gledatelja - svi eventualni prigovori o nedovoljnoj raznovrsnosti repertoara padaju u vodu.

Prije nego što prijeđemo na deset najboljih filmova na redovnom kino repertoaru u protekloj godini, spomenimo neke od naslova iz šireg izbora: filmovi kao što su ‘Jasmine FrenchWoodyja Allena, ‘Fusnota Josepha Cedara, ‘Gospodin LazharPhilippea Falardeaua, ‘LincolnStevena Spielberga, ‘Veliki GatsbyBaza Luhrmanna, ‘SavjetnikRidleyja Scotta, ‘LetRoberta Zemeckisa, ‘Čin ubijanjaJoshue Oppenheimera, ‘Utrka životaRona Howarda, ‘RealityMattea Garronea, ili ‘Prije ponoćiRicharda Linklatera itekako su bili vrijedni gledanja, a jedno od najugodnijih iznenađenja svakako je bio ‘Pain & GainMichaela Baya, vrlo efektna crnohumorna kritika američkog sna. Vrijedi spomenuti i neke naslove za koje smatramo da su više ili manje precijenjeni, ali svakako je dobro da su prikazivani u našim kinima, poput ‘Adelina života’ Abdellatifa Kechichea, ‘Grijeha očeva’ Dereka Cianfrancea ‘Spring Breakersa’ Harmonyja Korinea.

A najbolji filmovi u kinima u 2013. godini su…

S jedne strane, vjerojatno nije posve neopravdano reći kako Tim Burton zadnjih desetak godina kreativno stagnira. S druge strane, kad je rezultat te 'stagnacije' tako šarmantno djelo poput ovog crno-bijelog lutka-filma, u kojem je Burton razradio priču kojom se prethodno pozabavio u istoimenom (u originalnom nazivu, 'Frankenweenie') polusatnom animiranom filmu iz 1984. godine, možemo poželjeti da Burtonova autorska 'kriza' što dulje potraje. 'Moje najdraže čudovište' maštovita je, duhovita i topla fantazija o prijateljstvu jednog dječaka i njegovog psića – možda najbolji holivudski animirani film posljednjih godina.


9. Krugovi

Uzimajući za polazište tragičnu sudbinu Srđana Aleksića, mladog Srbina iz Trebinja kojeg su 1993. godine ubili njegovi sunarodnjaci kada je stao u obranu jednog sugrađanina Bošnjaka, redatelj Srdan Golubović i scenaristi Melina Pota Koljević i Srđan Koljević vrlo efektno razrađuju mozaičnu priču punu intrigantnih dramskih situacija kroz koje se postavlja niz relevantnih pitanja o krivnji, mržnji, junaštvu, ljudskosti i nizu drugih tema. Rezultat je jedan od najsnažnijih filmova o ratovima vođenim na ovim prostorima u 1990-ima, i njihovim posljedicama.


8. Grandmaster

Akcijska biografska drama o životu glasovitog kineskog majstora borilačkih vještina Ipa Mana svakako je jedan od vizualno najimpresivnijih filmova godine, što se, naravno, i očekuje od redatelja visokog stila kakav je kineski velikan Wong Kar-wai. Prožet s nekoliko iznimno atraktivnih akcijskih scena, 'Grandmaster' je ipak prije svega melankolična, pomalo impresionistička meditacija o tome kako povijesna zbivanja određuju ljudske sudbine, uz dodatak jedne od čestih Wongovih tema – ljubavi koja se ne može ostvariti. Istini za volju, Wongovo izlaganje priče zna biti pomalo nepregledno, pa je zbog toga film ostao u donjem dijelu naše liste deset najboljih.


7. Zatočene

Holivudski prvijenac kanadskog redatelja Denisa Villeneuvea jedan je od nekoliko naslova s naše liste koji traju debelo preko dva sata, dokazujući kako pravi majstori s lakoćom mogu dugo zadržati gledateljevu pažnju. Villeneuveova krimi-drama o potrazi za serijskim ubojicom djece imponira intrigantnim zapletom punim sugestivnih detalja, sjajnom atmosferom i snažnim glumačkim interpretacijama, prije svega Jakea Gyllenhaala u ulozi upornog detektiva.

Uvrštenje ovog filma za neke će biti sporno, ali epski vestern redatelja Gorea Verbinskog, zasigurno najneshvaćeniji holivudski spektakl godine, apsolutno zaslužuje mjesto na ovoj listi. Verbinski i njegovi suradnici vrlo su ambiciozno pokušali spojiti blockbustersku zabavu s pristojno ozbiljnom razradom tema o istrebljenju američkih Indijanaca i beskrupuloznosti kapitalizma, i u tome su u velikoj mjeri uspjeli. Johnny Depp u svojoj je interpretaciji Tonta bravurozno prizvao glumački stil jednog od najvećih komičara svih vremena, Bustera Keatona.


5. Potraga za Sugar Manom

Dokumentarac švedskog redatelja Malika Bendjelloula o desetljećima praktički zaboravljenom američkom kantautoru Sixtu Rodriguezu uzbudljivo je i napeto djelo koje se gleda gotovo kao kakva krimi-drama. Fantastičan je raspon tema koje film otvara - od geneze slave, aparthejda, glazbene cenzure, izrabljivačkog odnosa diskografa prema autorima, do sjajne, a donedavno premalo poznate Rodriguezove glazbe.


4. The Master

Paul Thomas Anderson odavno se dokazao kao autor koji djeluje u vlastitoj ligi, i 'Master' je definitivno djelo koje nitko drugi nije mogao snimiti. Enigmatična priča o odnosu vojnika opterećenog PTSP-om i karizmatičnog vođe jedne sekte, smještena u godine nakon Drugog svjetskog rata, možda je mjestimično i nepotrebno zakučasta, no vještina kojom Anderson oblikuje svaku pojedinu sekvencu, dajući joj svoj jedinstveni pečat, istinski je zadivljujuća, kao i glumačka međuigra Joaquina Phoenixa i Philipa Seymoura Hoffmana.


3. Poza djeteta

Pobjednik filmskog festivala u Berlinu, film rumunjskog redatelja Calina Petera Netzera iznimno je dojmljiva priča o ženi iz rumunjskog visokog društva koja nastoji iznova ovladati životom svoga sina nakon što je optužen zato što je neopreznom vožnjom skrivio tuđu smrt. Redatelj Netzer osobito se nadahnuto služi tipičnim obrascima suvremenih rumunjskih filmova, od kamere iz ruke u vječnom pokretu do hiperealističnog prikaza običnih životnih detalja, kako bi oslikao složenu mrežu obiteljskih i društvenih odnosa, Vrhunac ove detaljne studije je emocionalan i snažan finale koji svojim ambivalentnim značenjem teško ikoga može ostaviti ravnodušnim. Svakako valja istaknuti impresivan nastup Luminite Gheorghiu u glavnoj ulozi.


2. Vuk s Wall Streeta

U svojoj 71. godini Martin Scorsese snimio je možda najpoletniji film u karijeri. U trajanju od puna tri sata, 'Vuk s Wall Streeta' prava je parada briljantnih redateljskih rješenja u izlaganju priče o zloglasnom burzovnom mešetaru Jordanu Belfortu, kojeg je sjajno utjelovio Leonardo DiCaprio. Scorsese i scenarist Terence Winter (autor serije 'Carstvo poroka') napravili su sjajan izbor izabravši tonalitet ultracrne komedije za prikazivanje besramnog svijeta visokih financija: film je predimenzioniran u svakom pogledu, ali to je naravno i srž njegove poante, više nego jasno naznačen još u foršpanima, o tome kako ljudima poput Belforta nikad nije dosta.

Nakon prekrajanja novije povijesti u 'Nemilosrdnim gadovima', Quentin Tarantino tek je nešto manje ekstravagantan u bavljenju mrljom robovlasništva u povijesti Sjedinjenih Država. Nadahnuće za formu izlaganja našao je u špageti-vesternima, ali brojne utjecaje i posvete procesirao je na sebi svojstven način. Od dijaloga koji imponiraju kako elokvencijom tako i sočnošću do maestralne orkestracije scena, 'Odbjegli Django' djelo je iznimne autorske elegancije, nezaboravno filmsko iskustvo koje potpuno zaslužuje naslov filma godine.