Fokusirajući se na dva trenutka u kolonijalnoj povijesti Italije, 'Lamericase bavi pitanjima dvostrukih aspekata talijanske povijesti, pitanjima prošlosti i sadašnjosti: Italijom kao izvorom emigracije u vrijeme fašizma i Italijom kao odredištem emigranata pod globalnim kapitalizmom.

Gino i Fiore dva su talijanska kriminalca koja su nakon pada željezne zavjese otputovala u Albaniju ne bi li tamo osnovala fiktivnu tvrtku s ciljem spremanja novca u vlastiti džep. Odlučili su unajmiti lokalnog predstavnika, za što su odabrali Spiru – starijeg čovjeka za kojeg se ispostavi da se zapravo zove Michele i da je talijanski vojni veteran iz Drugog svjetskog rata. Smještajući radnju filma u Albaniju početkom devedesetih, u vrijeme kad se ta zemlja borila za opstanak u postkomunističkom svijetu dok su tisuće njezinih državljana pokušavale emigrirati u Zapadnu Europu s nadom u bolji život, redatelj Gianni Amelio povlači paralelu s emigracijama iz Italije u Ameriku u ranim desetljećima dvadesetog stoljeća.

Ksenofobija i rasizam nisu samo utkani u političko tkivo talijanskog Sjevera (šifra: Lega Nord) – oni su postali svakodnevnica talijanskog Juga. Njome se pozabavio Andrea Segre, možda najpredaniji aktivist talijanskog filma danas, zaustavivši se u kalabrijskom gradiću Rosarno kad su njegovi mještani ultradesne provenijencije odlučili preuzeti zakon u svoje ruke i naoružani dugim cijevima pokušali očistiti grad od 'prljavih' ilegalnih afričkih imigranata koji su na svojim izmučenim tijelima otrpjeli jednake udarce i države i Ndranghete, živeći u neljudskim uvjetima i preživljavajući uz bijednu zaradu mahom od berbe naranči i mandarina. Film 'Zelena krvosluškuje glasove pobunjenih imigranata, ali i onu drugu stranu koja je pokušala prekinuti kolektivnu šutnju.

Audre Lorde, vrlo utjecajna i nagrađivana afroamerička lezbijka i pjesnikinja, osamdesetih se godina preselila u Zapadni Berlin. Tijekom svog boravka ondje kao gostujuća profesorica, postala je mentorica i pokretačica afronjemačkog pokreta, koji stvara gotovo samostalno. Uz njezinu aktivnu podršku, cijela jedna generacija pisaca i pjesnika po prvi put progovara o svom jedinstvenom iskustvu života u Njemačkoj iz pozicije pripadnika druge rase.

Lorde je izvršila snažan utjecaj i na bjelkinje, pozivajući ih da prepoznaju važnost privilegija koje imaju zbog svoje rase te da se nauče nositi s rasnom razlikom na konstruktivne načine. U toplom dokumentarnom portretu 'Audre Lorde - Berlinske godine 1984. – 1992. Dagmar Schultz prikazuje neobjavljene i često vrlo osobne Lordine arhive u kojima se nalazi u krugu svojih berlinskih prijateljica, suputnica i studentica, od kojih je mnoge potakla na početak pisanja. Te žene kasnije su postale pjesnikinje i akademkinje koje su o afronjemačkoj povijesti i rasizmu stvorile prve radove na njemačkom jeziku.

Etnografski filmovi bave se američkim autohtonim narodima otkad postoji tehnologija koja snima sliku i zvuk. U posljednjih 30 godina autohtone zajednice diljem obaju Amerika učinile su svoju kulturu vidljivom pod vlastitim uvjetima, organizirajući medijske kolektive, emitiranja putem komunalnih radio postaja i stvarajući video-radove. Međutim, manji se dio tog rada poznatog kao mediji autohtonih naroda (indigenous media) emitira, a ujedno ne postoji kritika specijalizirana za ove filmove. U 19 sati u kinu Tuškanac Amalia Córdova pokušat će ocrtati nastanak praksi medija autohtonih naroda u Latinskoj Americi kao društvenih i političkih procesa autoreprezntacije, internih interesa zajednica i njihovih estetskih vrijednosti, kao i vanjske pritiske.