LADY GAGA – ARTPOP

TKO/ŠTO/KAKO/KADA S dvoipolgodišnjim odmakom, drugi album Lady Gage, glasni, prenapuhani i u svakom pogledu osim po koncentraciji dobrih pjesama pretjerani 'Born This Way' bio je možda korak naprijed u oblikovanju (ili bolje napuhavanju) branda i razradi njene jedinstvene 'umjetničke vizije', ali glazbeno ipak korak natrag u odnosu na prethodnik, gotovo savršeni među-album, 'The Fame Monster' iz 2009. Za početak, 'BTW' nije sadržavao ništa ni približno tako kozmički zarazno kao 'Bad Romance', nedvojbeno jedan od vrhunaca popa 21. stoljeća. 'Artpop' dolazi nakon još jedne agresivne, kaotične, beskonačne PR kampanje u koju nema što nije ubačeno, ali se zapravo jedino pamti neumjerena količina umjetničine golotinje, koja onda prilično smiješnim čini inače vrlo catchy refren uvodne 'Aura' – '...do You wanna see me naked, lover?'. Hm, ne hvala, ne opet...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Iako su Gagine 'vanškolske' aktivnosti ozbiljno prijetile ponovo zasjeniti njenu glazbu, ovdje se to ipak nije dogodilo. Album počinje trima reprezentativnim, iznimno jakim komadima – 'Aura', 'Venus' i 'G.U.Y.', potencijalnim megahitovima prepunim neodoljivih melodijskih 'udica', Gaginog vještičjeg čaranja i kabaretskog alta te pulsirajućeg '80-s disca sa zamjetnim dodatkom high energya. Da, to je taj danas neizbježni zloglasni EDM (electronic dance music), ali kad čovjek čuje kako ga proizvodi, pakira i prodaje Lady Gaga, većina drugih kandidata momentalno postaje žalosno smiješna. Nakon furioznog starta, Gaga još par stvari drži visoki intenzitet, onda mrvicu padne, ali se spektakularno vrati završnim spooky/grand baladama 'Dope' i 'Gypsy' (u kojoj je spojila Stevie Nicks, Donnu Summer i Springsteena i na njih nalijepila prepoznatljivi Gaga twist), nakon kojih slijedi najavni singl 'Applause'. Tematski se album ponovo, i pomalo predvidljivo, bavi visokom modom ('Donatella', 'Fashion'), celebrity kulturom, a prije i poslije svega seksom, ali ne fenomenološki, nego više onako osobno (na '...I touch myself when I think of You...' način). Osim omota Jeffa Koonsa, od pop-arta ili artpopa ovdje nema ni P, pa bi bolji naslov možda bio 'Sexpop'. Glede zvučnog inženjeringa treba reći da između ostalih, kao i gotovo svugdje 'gdje se broji' ove godine (Eminem, Kanye...), ima naravno Ricka Rubina, ali ima bogme i notornog Guette i frenda mu Will.I.Ama, ali osim koautorstva u jednoj pjesmi, nema RedOnea, ključnog čovjeka na njena prva dva albuma...
NAJBOLJE STVARI Osim spomenute tri uvodne i završne stvari, svakako treba spomenuti i slatkasti light r'n'b bizaro duet s R. Kellyem, 'Do What U Want', u kojem ona brije jedno ('...do what u want with my body...'), a on nešto sasvim pedeseto (žali se na svoj gust raspored i traume celebrity života)...
DAKLE Kad je dobar, 'Artpop' je stvarno neodoljiv, a kad je manje dobar, i dalje je miljama ispred konkurencije...

OCJENA: 9/10
DATUM IZLASKA: 19. ožujka
IZDAVAČ: INTERSCOPE / UNIVERSAL MUSIC

JAMES BLUNT – MOON LANDING

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Ah, siroti James Blunt, laka meta elitističke rock kritike još otpočetka karijere i onog nesretnog globalnog megahita koji ga je stvorio, ali i skoro uništio, 'You're Beautiful', na krilima kojeg je njegov debi 'Back To Bedlam' otišao u 11 milijuna primjeraka. Čak se i 'kolegijalno' raspoloženi Noel Gallagher našao izazvan izjaviti da će prodati svoju kuću na Ibizi 'jer ne može podnijeti spoznaju da Blunt u susjedstvu stvara onu svoju groznu muziku'. Činjenica da je čovjek svakim svojim sljedećim albumom sve bolji i da je svoj slatkasti kantautorski soft rock sad već prilično usavršio tu je očito manje važna...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Najveći Bluntov problem je i dalje glas koji definitivno nije za svačije uši – svojevrsna tugaljiva, drhteća, piskutavija varijanta Cata Stevensa (alias Yusufa Islama). No kad se to prebrodi, ostaje činjenica da je Blunt trenutno u vrhunskoj formi, melodija ga 'ide' kao luda, generalni ugođaj albuma iznimno je razigran, na momente bi se reklo čak i euforičan, dok je onaj tipični bluntovski patos i dalje tu, ali je sveden na razumnu mjeru...
NAJBOLJE STVARI Strahovito melodiozne 'Satelite' i 'Bonfire Heart', obje jedno deset puta bolje od 'You're Beautiful', zatim 'Miss America', 'Heart To Heart', 'Bones', 'Postcards' i 'Face The Sun'...
DAKLE Hejteri neka hejtaju, James Blunt hrabro ide dalje...

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 21. listopada
IZDAVAČ: ATLANTIC / DANCING BEAR

JUSTIN TIMBERLAKE – THE 20/20 EXPERIENCE 2 OF 2

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Prvo ga nema stotinama godina (OK, šest-sedam), a onda navali s dva albuma u šest mjeseci. I još između njih uspije gostovati kod Jay-Z-a na epskom singlu 'Holy Grail' – na žalost boljem od ičeg (naravno ako se iz njega izuzme onaj promašeni citat Nirvane) na oba Justinova albuma u 2013...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Dok je prvi dio '20/20' diptiha opterećivala nepotrebna razvučenost pjesama, koja je poprilično zasjenila inače simpatični rano-michael-jacksonovski soft electro funk s falsetnim vokalima i baroknom, 'prenačičkanom' produkcijom (Timbland), drugi dio se puno više doima kao kolekcija studijskih restlova, nego kao neki pravi album s glavom i repom. Kao i mnogi drugi prije njega (primjerice Green Day koji su lani izdali tri povezana albuma u par mjeseci, s materijalom za jedva jedan pristojan), Timberlake je podlegao egu, vlastitom mitu ili pak tako tipičnom superstarovskom nedostatku samokontrole i značajno pokvario sliku koju je proljetos prezentirao prvim '20/20' albumom...
NAJBOLJE STVARI U moru bezličnosti donekle se izdvajaju singl 'Take Back The Night' i završna 'Not A Bad Thing'...
DAKLE Upravo zbog ovakvih albuma na tržištu pobjeđuje download pojedinačnih pjesama, a forma albuma kao jedinstvenog umjetničkog statementa odlazi nepovratno u povijest...

OCJENA: 5,5/10
DATUM IZLASKA: 30. rujna
IZDAVAČ: RCA / MENART