Stoneova je teza da se danas jednako strašni i ništa manje brutalni ratovi poput onih 'službenih' vode oko droge i to tik do Amerike, a ne za naftu u dalekoj Aziji. Tako jedan od glavnih junaka, Chon, bivši američki vojnik koji se iz Iraka vratio s PTSP-om, gotovo kao svoj osobni izazov vidi upuštanje u novi rat - brutalni okršaj s nemilosrdnim ubojicama zloglasnog meksičkog kartela. Do 'nesporazuma' dolazi nakon što najbolji prijatelji i poslovni partneri, Chon i Ben (njihov odnos gotovo da je na granici ljubavne veze), proizvođači 'najbolje marihuane na svijetu', odbiju suradnju s okrutnim kartelom koji želi njihovu robu i dobavljače. Kako bi ih 'uvjeriti' da je suradnja s njima neophodna. Meksikanci otmu zanosnu Ofeliju, odnosno O, djevojku s kojom obojica prijatelja održavaju seksualno-ljubavnu vezu.

Iz prepričanog sadržaja ne može se naslutiti koliko je zaplet nezanimljiv, dramaturški šupalj, s krhkim motivacijama likova. U adaptaciji romana kultnog autora Dona Winslowa Stone se trudi razraditi koliko-toliko kompleksne protagoniste, ali sve izgleda neoprostivo neuvjerljivo i gotovo naivno. Osobito je zabavan način na koji se okorjeli kriminalci, članovi meksičkog kartela služe suvremenim tehnologijama; stalno su međusobno na video konferencijama, šalju mailove, pričaju mobitelom i snimaju rezultate svojih zlodjela – kao da ih ideja o skrivanju tragova nimalo ne zanima. Moguće da je da bi ta posebna bahatost, koju Stone prikazuje kroz obilato korištenje suvremene tehnologije, trebala biti slika korumpirane policije pred kojom se kriminalci praktički niti ne pokušavaju sakriti, nego, naprotiv, svi dobro 'surađuju' s prljavim pripadnikom američke DEA. Ipak, dojma smo da je sve to autorova pomalo dječja predodžba o tome kako funkcionira 'biznis' opasne ekipe.

Kad Salma Hayek kao šefica kartela nema pametnijeg posla nego stalno gledati videolinkom u zatočeničku ćeliju jedne (iz njezine perspektive) ne osobito bitne djevojke, to djeluje u najmanju ruku kao mafijaški Big Brother, a ne kao dublji uvid u njezin karakter, koji nam Stone pokušava istovremeno servirati kao beskrupuloznu mafijašicu, seksi, ali usamljenu ženu te brižnu majku

Uvijek raspoložen za društvenu kritiku, Stone nabacuje čitav niz općepoznatih mjesta - poistovjećivanje kartela i korporacija, potkupljiva policija, kulturalne razlike i predrasude (Amerikanci su Meksikancima divljaci zbog seksualne raskalašenosti, a Meksikanci Amerikancima zbog brutalnosti i nasilja), a ono što ga, čini se, osobito privlači želja je da količinom eksplicitnog nasilja šokira gledatelje, danas već prilično oguglale na i takve ekstremne izazove.

U konačnici, čini se kako bi glavna Stoneova poruka u 'Divljacima' otprilike bila nešto u stilu 'dok god se baviš ilegalnim djelatnostima (a uzgoj i preprodaja marihuane spadaju među iste), i sam si kriminalac, bez obzira želiš li si to priznati ili ne, a to koliko si daleko spreman otići ponekad nije nužno rezultat samo tvoje odluke'. Tko zna, možda je to Stoneov način da nam pošalje poruku kako marihuanu treba legalizirati, kako 'dobri' uzgajivači ne bi upadali u gadne probleme.

Nitko iz glumačke ekipe nije se osobito iskazao: od troje glavnih glumaca, lijepa Blake Lively iritantna je kao O, zgodni Taylor Kitsch nije dao dodatnu dimenziju neopisivo plošnoj ulozi, a Aaron Taylor–Johnson tek je solidan kao budistički nastrojeni Ben koji potpuno izgubi kompas. Dojam donekle popravljaju razmjerno zabavni nastupi Johna Travolte kao korumpiranog policajca (rola koja pomalo podsjeća na njegov nastup u Tarantinovu 'Paklenom šundu') i Benicija Del Tora u ulozi mafijaškog operativca, ali i i njih dvojica daleko su od svojih vrhunaca.