Slavni film 'Wall Street' Olivera Stonea te davne 1987. godine prvi je puta uveo gledatelje u egzotični svijet novca. U tom bankarskom trileru brokeri su kupovali i prodavali dionice između dva gutljaja kave, milijuni dolara selili s jednog računa na drugi brzinom treptaja oka, poslovnjaci u odijelima i kravatama razgovarali putem mobitela veličine cigle, a glavni antijunak Gordon Gekko (Michael Douglas) izgovarao onu, za brokersku džunglu znakovitu rečenicu: 'Pohlepa je dobra.' Nakon 23 godine, Stone se u najnovijem filmu 'Wall Street: novac nikad ne spava' vraća tom svetištu američkog novca, ali za današnjeg gledatelja tamo nema više ničega egzotičnog. Korupcijske afere, nezaposlenost i gubitak vlastitih domova lupili su ih o glavu, a slom američke burze 2008. izazvao najveću svjetsku krizu poslije 1929. godine.

Sin njujorškog brokera, Stone se prvi puta u karijeri odlučio snimiti nastavak nekog svog filma, a za scenaristu nije slučajno odabrao Allana Loeba jer Loeb i sam ima brokersku licencu. Kao i originalni 'Wall Street', 'Novac nikad ne spava' uzbudljiva je vizija o besramno bogatim, uredno odjevenim piranjama, spremnim na sve da postanu još bogatiji, kaže jedan kritičar. Film počinje izlaskom Gordona Gekka iz zatvora 2001, gdje je odsjedio zbog financijskih malverzacija, i njegovim ponovnim ulaskom u financijski svijet, mnogo kaotičniji od vremena kada je bio najveći bankarski lisac. Zatvor ga nije omekšao, ali je izoštrio njegove moralne percepcije. Nakon neuspješnih pokušaja da upozori svjetske bankare na nadolazeću krizu, odluči se ponovno približiti kćeri Winnie i udružiti s mladim Jacobom Mooreom (Shia LaBeouf) da uništi pohlepnog Brettona Jamesa (Josh Brolin). U zatvoru piše knjigu 'Je li pohlepa dobra?' te predaje studentima o 'spekulaciji kao majci svih zala' i 'steroidnom bankarstvu'. 'Nekad sam govorio da je pohlepa pozitivna. Danas je postala zakon', kaže 23 godine stariji antijunak, a komentirajući Wall Street zaključuje: 'U usporedbi s današnjim predatorima, ja sam bio nula.'

Za ulogu beskrupuloznog financijaša Michael Douglas je svojedobno dobio Oscara, a Gekko se uvrstio među deset najvećih antijunaka u povijesti filma. Priznanje mu je odao čak Forbes, stavljajući ga prošle godine na četvrto mjesto najbogatijih filmskih likova i procjenjujući da teži 8,5 milijardi dolara. Nerijetko su ga citirali državnici, biznismeni i ljudi iz show businessa, a govoreći o krizi, australski premijer Kevin Rudd je prije dvije godine rekao da se 'još uvijek čisti nered koji su načinila djeca Gordona Gekka'. U prvom tjednu prikazivanja koncem rujna, 'Wall Street 2' je bio najgledaniji film u američkim kinima. Umjesto uobičajenog krda razbarušenih tinejdžera, na njujorškoj su se premijeri ispred kina tiskali mahom sredovječni ljudi u odijelima i kravatama, suvremenici onog mlađeg Gekka, bivši studenti iz doba prvog 'Wall Streeta', neki s gotovo enciklopedijskim znanjem zapleta prvog filma. U devedesetim su pripadali 'ja generaciji', yuppijima s neutaživom željom za što više novca. Prvi 'Wall Street' je trebao biti okrutna slika financijskog kapitalizma, ali se prometnuo u kultni vodič za ambiciozne trgovce novcem, obilježivši cijelu jednu epohu biznismena i korporativne politike. Među studentima ekonomskih fakulteta i danas je kultni film, obavezno nastavno štivo, kaže u Financial Timesu bivši bankar Ken Moelis i današnji vlasnik konzalting tvrtke. 'Kada mi neki od njih priznaju koliko su ga puta gledali, pomislim da o Gordonu Gekku znaju više nego o članovima vlastite obitelji', kaže Moelis.

Moelis je jedan od sugovornika ankete Financial Timesa o tome koliko je Stoneov prvi film utjecao na njihov život i odluke o izboru struke. 'Potaknuo je cijelu generaciju financijaša da imitiraju glavne junake. Burza je odjednom bila preplavljena brokerima s naramenicama i zalizanim frizurama po uzoru na Michaela Douglasa, noseći pod miškama 'Umijeće ratovanja' kineskog ratnika-filozofa Sun Tzua - omiljeno štivo Gordona Gekka', sjeća se kraja osamdesetih njujorški bankar Jean-Yves Fillion, uspoređujući 'Wall Street' sa suvremenim vesternom u kojem su zli momci gotovo simpatični, predstavljajući financijski svijet privlačnijim i glamuroznijim no što bi smio biti. Gekko je sofisticiran i inovativan, gotovo pa junak, zaključuje Fillon. 'Bio sam iznenađen brojem ljudi koji su pohlepu smatrali razumnim načinom poslovanja, kaže nekadašnji čelnik Investicione banke JP Morgan i misli da bi film bio još bolniji za gledatelje da je Gekko pohlepu zadovoljio bez kršenja zakona. A da na Wall Streetu okorjeli mešetari i danas ponavljaju da je 'pohlepa zdrava' - dokazuje i iskustvo veterana s Wall Streeta, Petera Solomona, koji u Financial Timesu kaže: 'Danas ne možete otići na poslovni ručak, a da barem netko za stolom nema iza sebe iskustvo boravka u zatvoru.'

Neki film smatraju suvremenom parabolom američkog sna u kojoj su naramenice zamijenile mamuze. Financijaš i jedan od čelnika Citygroupa Todd Thompson sjeća se studentskih kolega u Poslovnoj školi Warton, u kojoj su velika većina bili mladići iz običnih, radničkih obitelji, poput Gekkovog učenika Buda Foxa (Charlie Sheen), san kojih je bio ni iz čega uskočiti u njujorški stan veličine zračne luke i u krevet uspješne plavuše. Na Wall Streetu ovih dana marljivo nagađaju prema kojim su stvarnim osobama krojeni filmski junaci, a u filmu se pojavljuju i stvarne osobe, od legendarnog Warrena Buffetta i TV voditeljice poslovnog kanala CNBC, Marie Bartiromo, do profesora Njujorškog sveučilišta Nouriela Roubinija, koji u Financial Timesu kaže: 'Je li neobično da se u izmišljenoj filmskoj priči pojavljuju stvarne osobe iz stvarnog financijskog miljea? Danas više nije. Stvarnost je u financijskom svijetu postala mnogo nestvarnija i nevjerojatnija od bilo čega što Hollywood može izmisliti. Je li itko razuman mogao zamisliti najgoru ekonomsku i financijsku krizu nakon 1929, kojoj smo svjedočili prije dvije godine?'